Topola

Dubrovnik , tako piše Razzi god. 1595. jedini danas slobodni grad u Dalmaciji, prostire se pod visokim brdom Brgatom uz obalu jadranskoga mora, nalik na orla, koji, nogama stojeći na zemlji, desno i lievo krilo diže u vis. Opasan je zidjem od tesana kamena, i jako utvrdjen. Sam grad broji oko 30.000 duša. Sgrade su malo ne sve od tesana kamena i veoma spretne; ulice sve kamenom popločene. U gradu samom posve malo ima vrtova, budući da je sve izgradjeno; ali izvan grada i uz more mnogo je prekrasnih vrtova i dvorova (polača) sa studenci i nasadami od naranača, u čem se Dubrovnik, reć bi, natječe s Gjenovom i s Napuljem. Dvor kneževski prekrasan je i veličajan. Crkvi i crkvica ima u gradu 47, od tih je većih pet do šest; u gradu su dva mužka samostana, liepo gradjena, s krasnimi vrtovi, i osam ženskih samostana, izvan grada pak u oblasti dubrovačkoj ima devet mužkih samostana i četiri opatije. Zrak je u Dubrovniku veoma zdrav, vode izvrstne izobilje; s toga ima mnogo starih Ijudi, njekoliko ih i preko sto godina. Narod »slavjanskU krepak je, vesele i dobre ćudi. Zemlja je vinorodna ; malvazija dubrovačka šalje se u Italiju i u Rim za gospodski dar. Ima svakovrstna plemenita voća, kako u Italiji; samo maslina je riedka, pa i žito, pošto je tlo ponajviše kamenito, no ulje i žito dovoze od druguda mnogobrojne dubrovačke ladje. Ribe ima dakako sila. Izvrstna mesa, sira itd. donose u grad u velikom obilju seljaci iz okoliša, i iz »Morlakije.« Pod oblast dubrovačku spadaju na suhoj zemlji Gruž, dolina Riečka, dolina Župska, dolina

XXIII