Topola

51

On nju žudje, i ona njega Okom gleda vas dan blazim, I glas danas puka svega Vjerenicim zvaše drazim. Kad iznenad sa svieh strana Začuh opet, gdi svi glase, Da Dubravka za Grdana Bogatoga vjerila se. I Miljenko ču sa mnome, Tko mu ugrabi vjerenicu, I od muke svenu u licu, I zamuknu mramorkome. I od žalosti, i od jada Tu stat’ veće mesam mogo, Razmišljajuć, na što sada Zločestvo nas vodi mnogo: Da na blag dan od slobode Jes.’, tko zlatu još robuje, I da sila s prike sgode Nad zakonim gospoduje! Nu tko tužan ovo izhodi? Po prilici Miljenko je; Za dubje ću skrit’ se odi, Za čut’, ke su misli svoje. (Ode.)

Skazanje četvrto.

Miljenko.

Najljepša se vila daje Najgrdjemu u prilici! Ke ufanje veće ostaje Nami, o vjerni Ijubovnici?