Topola

Ljudi nisu nigda mogli Pojmit naša čuvstva sveta, Pa su ona bila zato Vječna studija prostog svieta. Mislili su dobri Ijudi Već na uzrok svakojaki, Pa je koju novu podlost Izmislio od njih svaki. Da bi mogli dva mladića Sdružit velki ideali To nisu ti mudrijaši Nikako pogodit znali.

Božje sunce toplo sije, Ta, smije se nebo cielo, Pa i grobnu ploču grije, Koja skriva Tvoje tielo. Sunce Tebe vruće neće Ugrijati, moj Mladene! U grobu su Tvojem veće One kosti posve zdene.