Topola

74

Drngi odsjek.

je pobjedu darivajnća božica, kao da se spušta na zemlju, dirajuch lagano desnom nogom za temeljnicu služeči kamen, dočim lieva noga, naga sve do bedra, svedjer još slobodno lebdi. IConcepcija čitavoga kipa za čudo je smiona (slika 34). XJ ostalom su ju nmogo oponaSali, tako primjerice na krasnom haut-reliefu u terrakoti, koji se čuva u sdruženih kraljevskih sbirkah u Monakovu (si. 35). Veličanstven je kip takodjer Nika, prenesena s otoka Samothrake u Louvre (si. 36.). Taj kip podignut bi nedvojbeno na uspomenu morske pobjede, sto je održa Demetrios Poliorketes nad Ptolomaejem I. (306 pr. Is.). Božica đržaše u lievoj ruci stalak za podizanje Tropaiona, a u desnoj salpingu, da daleko i široko zvukom trublje razglasi pobjedn. Temeljnica imade oblik prednjega diela ladje. Osobito je zuamenita jos i Nika brescijska, koja se prilično tocao sudara s Aphroditom s Melosa, izuzev je lino odielo, što no zaklanja gornje tielo: ona lievom rukom drži čvrsto štit, da bi mogla desnom imena na njem pisati. f. Irida. Irida je prvotno personifikacija duge; no buduć da je dtiga nebo i zemlju spajajući most, lako se je prometnula hrlom glasnicom bogova, kojom jn vidimo već u.Homera. ICasnije je, bi reć, sve više od obćenite božanske glasnice postajala osebna Junonina dvorkinja. Hitrina joj je vanredna. Kao grad ili snieg, veli Homer, padajući iz oblaka, hrli ona s jednoga kraja svieta na drugi, dapače roni i na dno morskih dubina i u podzemni sviet, da ovrši naloge nebesnika. Umjetnost ju prikazivaše krilatu poput Nike, s česa joj je vrlo sliČna, te se može od nje sigurno razluciti jedino po attributu glasniČke palice (caduceus). Nije se doslije našlo kipova, za koje bi se moglo sigurno uztvrditi, da prikazuju Iridu; s nekom vjerojatnošću pripisuje joj se figura s iztočuoga procelja Parthenona, koja sluzi Poseidonu kao upraviteljica kola. (Britski muzej.) g. Heba (Juventas). H e b a je kći Zeusa i Here, i po svom prirodnom znamenu personifikacija mladjana cvieta prirode. No razvita grčka nauka o pozna ju samo kao peharnicu olympskih bogova, kojim kod svečane gostbe toči sladki nektar. Samo bi se moglo čudno pričiniti, što je položaj kćeri najviših grčkih božanstva tako podredjen, no taj je pojav lako raztumačiti staropatrijarkalnimi običaji Grka, јег je bila pače i u kraljevskih kućah dužnost