Topola

I. Olympski bogovi. Ganymede.

mladjih i neudatih kćeri dvoriti kod stola mužke članove kuće i goste. Kasnija (pohomerska) poesija i priča već ne pozna Hebe kao peharnice, nego je ona svoju peharničku službu predala Ganymedu, budi s toga, što je taj trojski kraljević učinjen božanskim peharnikom, budi s toga, što se je ona udala za obožavana i u krug Olympijaca primljena Herakla. U grčkom bogoslužju nije Heba znamenita, čini se, da su ju većinom samo u svezi s materom joj Herom štovali, a kad što i zajedno s Heraklom. Juventas ili Juventus jest Hebi odgovarajuće božanstvo Rimljana, koji su i nju kao toliko drugih božanstva doveli u užu svezu sa svojom državom, štujući u njoj neuvehlu i viekom cvatuću snagu države. Osebnu molnicu imadjaše ona u hramu kapitolskoga Jupitra, a od godine 291 pr. Is. i poseban svoj hram. Sto se tiČe umjetnickoga prikazivanja te božice, cini se, da su vrlo riedki bill njezini kipovi u starom vieku, barem medju mnogimi nadjenimi statuami starih umjetnika doslije ne ima ni jedne, koja bi se izvjestno mogla nazvati Hebom No zato ja češće vidimo na uresnih posudab i u reliefih, kojim je narocito svatba Here i Herakla osobito mio predmet. Obično se prikazuje kao drazestna i stidljiva djevica, ulievajući nektar iz uzdignute posude. Takovom ju je i glasoviti talijanski kipar Canova prikazao slavnim i po liveoinah vrlo razširenim urnotvorom. h. Ganymede. Sličnu Hebinoj službi vrši na Olympu Ganymede, po Zeusu neumrlim učinjeni i za božanskoga peharnika pozvani sin trojskoga kralja T r o j a. Da je Zeus poslao svoga orla, neka ugrabi Ganymeda, toga ne spominju ni Homer ni Pindar, nego taj dio priče, što ga je umjetnost tako rado obradjivala, nalazimo istom kod Apollodora. Rimski pjesnik Ovidije podje još korak dalje i pjeva, da se je uzvišeni olympski vladar sam pretvorio orlom, želeći gore donieti svoga ljubimca (10 knjiga Metamorphosa). Stara je umjetnost često prikazivala otmicu krasnoga dječaka Ganymeda. Najglasovitija bijaše u broncu izradjena Leocharova skupina, (taj je umjetnik živio u 4. vieku pr. Is.), kao patvorina