Topola

Tomara, podno koga ležaše Dodona, štovahu Zeusa, kao što su u obće gorske glavice bile najstarija bogoslužna mjesta toga boga. Ali sva starija bogoslužna mjesta nadkrili kasnije veliko narodno svetište hellenskoga Zeusa u Olympiji, koje izadje na glas poradi narodnih igara, koje su se tamo svake četvrte godine slavile, i poradi bogatih i sjajnih umjetnina, koje su tamo smještene bile, te ih je hrlio gledati narod iz bliza i daleka. Olympija steraše se na sjevernoj obali rieke Alpheja u Elidi; njemačka je vlada god. 1875 do 1880 izkapala tamo starine, pa je iznesen na vidjelo ostatak hrama i sva sila bolje ili lošije sačuvenih umjetnina, poimence takovih, koje su resile Zeusov hram. O velikom kipu boga Zeusa od zlata i bjelokosti, što ga je izradio Phidija, i kojemu se je sviet mnogo divio, bit će kasnije govora. Jednako bijaše u Italiji razšireno Jupitrovo bogoslužje. Najglasovitije od svih svetišta bijaše dakako kod njih na rimskom Kapitolu od Tarquinija sagradjeni mu hram, koji bješe nakon požara u Sullino doba još Ijepše popravljen, te je tada mjesto prijašnjega zemljanoga kipa u ćeliji dobio bogov kip od zlata i bjelokosti, poput Zeusova kipa u Olympiji. izradjen po grčkom umjetniku Apolloniju. Prije no predjemo k umjetničkomu prikazivanju toga boga, ogledati nam je još brojnu mu obitelj. Grčka je naime mythologija, kako je poznato, u opreci rimskoj, pridavala Zeusu velik broj kako neumrlih tako umrlih družica i neobično brojnu porodicu. No tu valja ujedno primjetiti, da pored svih prigodnih šala komičara o mnogostručnom Ijubakanju toga boga i tim prouzročenom ljubomoru Plere (Junone), grčki narod ni iz daleka nije najvišega nebeskoga boga smatrao putenim i razuzdanim bićem. Ta se činjenica dade tumačiti budi tim, što su postojala tako mnoga a medjusobno neovisna lokalna bogoslužja, budi tim, što si živa mašta grčka svako stvaranje predočuje u slici radjanja. U theogonskoj priči jest Zeusova najstarija

14

Dnigi odsjek.