Topola

I. Olympski bogovi. Aphrodita.

43

moći pokreću se svi nagoni u prirodi i bilinskom svietu. Ali uz tu zemsku Aphroditu štovaše se i Aphrodite Urania, blagoslov i plodnost dieleća nebeska božica, i Aphrodite Pontia, t. j.morska Aphrodita, brodarom i mornarom sklono božanstvo, koje zapovieda vjetru i valovom, te sprema brodovom spokojnu i sretnu vožnju. A pošto se je Aphroditino bogoslužje naročito bilo razgranilo po mnogih otocih grčkih mora i po gradovih uz luke, naravski je, da joj se je javno štovanje najpače dovodilo u savez s tim zadnjim znamenom. Pjesnici opisuju Aphroditu najljepšom i najmilijom od svih božica, koje se čarobnoj sili ne može oteti ni najveći mudrac, kojoj dapače podliežu i divlje šumske zvieri, tako da se jaganjci prometnute k njojzi tiskaju. Da se nepojmljivost toga učinka donekle učini pojmljivom, dadoše joj pojas dražesti, što ga ona moža i skinuti i dati drugim. Ali kao što ona biidi Ijubav u drugih, tako je Ijubav i njoj samoj potrebna. Mnoge price, ali ih je težko dovesti u sklad, kazuju o njezinoj svezi s bogovi ili s odabranimi Ijudmi. Vojnom joj se spominje čas Ares, čas Hephaest. Najviše je preotelo maha ovo zadnje shvaćanje, poteklo sa Lemnosa, glavnoga Hephaestova bogoslužnoga mjesta, možda s toga, što je donekle zamamno bilo pomišljati najljepšu i najdražestniju od svih božica u svezi s hromim i ružnim bogom ognja. Iz Aphroditina i Hephaestova braka ne spominju se potomci, dočim se Pros i Anteros, pa Deimos i Phobos nazivlju sinovi Aphrodite i Aresa. U drugih pričah sdružuje se Aphrodita s Dionysom ili s Негшош. Asijskoga je poriekla priča o njezinoj Ijubavi za liepoga Adonisa, ali je u velike prekrojena na svom putu kroz Grčku. Jezgrom joj se još može jasno upoznati pomisao o zamiranju prirode pod jesen i njezinu prenuću na proljeće. Mladoga Adonisa, koga Aphrodita tako nježno Ijubi, umori u lovu vepar. Nemogući se utješiti s toga gubitka, salieće ona molbami otca si Zeusa, neka übjegli život natrag dozove, i on napokon dozvoli, da Ado-