Topola

48

Drugi odsjek.

cvjetak grčke umjetnosti, te je djelo athenskoga umjetnika Kdeomena (ako nije napis patvoren), ali je jamačno u Rimu načinjena. Buduć pomišljana kao Venus Anadyomene. t. j. izronivša iz mora, posve je rarodjeta. Ona je najmladja od svih sačuvanih Venera i odlikuje se savršenom pravilnošću i Ijepotom oblika, ali n nje ne ima ni traga častnu dostojanstvu božice. Kako su to djelo prije preko mjere cienili, tako su ga nedavno ponizili vise nego sto je pravo. U sličnu genreskom slogn prikazane su u kupelji kutreća Venera vatikanske zbirke i sandale izuvajuća Venera monakovske glyptotheke. I tn je nestalo svega božanskoga, te vidimo pred sobom samo ženu punu milote. Dostojanstvenijom se nkazuje božica u nekih patvorinah knidske Venere, od kojih su najznatnije u Rimu i Monakovu; kao i u vanredno miloj Venus Genetrix rimske ville Borghese (slika 20.). U tom djelu rimske carske dobe obnovljen je stariji typus dobrih vremena Attributi Venere jesu vanreduo mnogostručni, kako je kada prevladjivalo koje shvaćanje božice Od životinja posvećene su joj osobito golub, vrabac i dupin, od bilja mrčika, ruzica, jabuka, mak i lipa.

8. Herme (Mercnrij). Her me je sin Zeusa i Maje, Atlasove kćeri i božice kišnih oblaka. Domovina mu je Arkadija, gdje se je u .špilji briega Kyllene rodio (s toga se i zove Kyllenios). Glavni izvor za povjest njegova mladovanja jest krivo Homeru pridavani hymnus. U njem se zabavno pripovieda, kako već odmah iza poroda bog odaje glavne oznake svoga bića, lukavost i hitrinu. Razvijajući se čudnovito poput drugih bogova, skoči on već četiri sata nakon svoga poroda sa krila majci i izumi lyru, napinjući strune na ljuski od kornjače, te opjeva, bijući plektrom o žice, ljubav Zeusa i Maje. Spopavši ga onda neodoljiva želja za mesom pohiti pod večer, ogrnut u svoju ponjavu, u Pieriju i ukrade Apollonu petdeset glava go\ r eda iz njegoл r e črede. Zaklavši ih dvoje i zasitiv se njihova mesa, vrati se u špilju svoje majke na Kylleni i ; kao da se ništa nije dogodilo, opet liepo legne u zibku. No Apollon doskora speti počinjenu kradju i poteče za drzkim tatom, koji se je na to pričinjao nevin i tvrdokorno tajio. Ali Apollon ne dade se samo tako odpraviti, nego prinudi maljušna vragoljana poći sa sobom na Olymp pred priestol njihova otca Zeusa, neka on razpravi priepor. Zeusovom presudom dobije Apol-