Topola

(Encore a toi!): »Tebi, uviek tebi! Što bi mi inače pjevala lira? Tebi, pjesmo Ijubavi, tebi pjesmo braka! Koje li bi drugo ime podjarilo moj oganj, odakle bi došle druge pjesme? Tvoje oko razsvjetljuje tminu mojih noći, tvoja je sladka slika sreća mojih snova; smpam li po tami, tvoja me desnica pridržava, nebesna mi zraka provire iz tvoga pogleda. Ti se za me moliš usrdnom molitvom, a spava li moj angjeo, ona me čuva«. (Odes 5, 12 ) Godine 1823. izda mladi pjesnik svoj roman »Han d’lslande«, koji mu pribavi novu podporu od 2000 fran., a koji ga je i sprijateljio s književnikom Ch. Nodierom, u čijem se salonu tada skupljahu svi mladi pjesnici, shkari i glasbenici, koji su stvarali novu struju u umjetnosti. Za svoje glasilo osnuju ti mladi oduševljeni Ijudi, medju kojima su bili najvidjeniji Lamartine, de Yigny i E. Deschamps, časopis »Muse francaise«, koji je jedva jednu godinu proživio. Godine 1825. bude naš pjesnik imenovan vitezom počastne legije, a otac mu se tom prihkom izmirio s njim, i pridjenuo mu sam glavom krst na prsa. Ta se slava proslavila u Bloisu, kamo je pjesnik pohrlio svomu otcu, koji je ondje spokojan živio u kući »od kamena, koja se bieli pod zelenim brežuljkom, a s obje strane je obkolili voćnjaci, te je jedva uočiti možeš: .. . To je dom otca moga, tu se on nakon ratova odmara«. Te je iste godine još putovao u Reims na krunisanje kralja Karla X., a zatim sa Nodierom u Švicarsku. Na tom putu malo da nije zaglavio, jer im se kola prevališe. Nagovorio ih je pak na taj put neki izdavatelj, koji je želio, da izda njihov opis toga putovanja; nu kako je taj izdavatelj medjuto propao, nisu oni svoga opisa ni izradili. Godine 1827. opaža se opravdana promjena u njegovim političkim nazorima. Dotle je slavio samo kraljevski priestol i oltar, kojim se i njegova majka klanjala; a sada napisa odu vendomskomu stupu, na kojem je stajao kip Napoleona I. Na to ga je potakla neka zgoda na zabavi u nekom stranom poslanstvu, koja mu je povriedila rodoljubna cuvstva. Vidio je pred sobom samo Francuzku, koja je bila negda slavna po-

204

Victor Hugo.