Topola

Već je Diderot (1713 —1784.) stao udarati na pravila Boileuvljeve poetike, koja je gotovo kroz dva vieka (XVII. i XVIII.) sputavala francuzku knjigu. Kasnije je još bolje priredio polje za preporod Chateaubrian d (1768 —1848.) svojim romanima upućujući Francuze na narav, vjeru i narodne pisce srednjega vieka. Nu glavnu borbu započe Victor Hugo svojim predgovorom drame »Cromwell«, koju je izdao g. 1827. Taj se predgovor smatra manifestom romantične škole; u njemu je on sabrao načela onoga kola mladih Ijudi, što su se oko njegove zastave okupili bili. Evo u kratko tih načela: pjesnički jezik valja da se približi običnomu govoru, a ne valja da je ukočen ida se služi samo sa ono 15 —lB stotina klasicima posvećenih rieči: »Les langues sont comme la mer; elles oscillent sans cesse«. Ukinuti valja Boileauvljevo pravilo o trima jedinostima, koje se osnivalo na loše shvaćenom mjestu u Aristotelovoj poetici, da naime u drami mora biti jedan čin, koji se na jednom mjestu i za jedan dan razviti mora:

„Ou’en un lieu, qu’ en un jour, un seul fait accompli Tienne jusgu’ a la fin le fheatre rempli' 1 . (Art poetique, 111. 45 — 4 6 )-

U drami se prikazuje čitav zbiljski život, pa prema tome treba da je karakteristična, da se u njoj mieša tragično sa komičnim, liepo sa groznim i čudnim, t. j. idealno s realnim; jer »sve što je u naravi, jeste n umjetnosti«. Pjesnik daklem valja da je slobodan; ne smiju mu se propisivati izrazi, kojima će se služiti, ni gradivo, koje može obradjivati samo po nekom kalupu. On se mora slobodno kretati i zahvaćati gradivo iz čitavog života i naravi. 1

1 Odtuda se već vidi, da romanticizam u Francuzkoj znači sasvim drugo, nego u Njemačkoj, gdje je romantična kriza prestala, baš kad je u Francuzkoj zapocela; a ipak je ta rieč baš iz Njemačke ’došla u Francuzku po spomenutom djelu gospodje Staelovke. Kad je rieč romantički koncem prošloga stoljeća uvedena, značila je isto što i romanski, t. j. što je poput srednjevjekovne romanske umjetnosti sa njezinim vitežkim romanima i pjesmama. Njemački su se romantičari zanosili navla-

206

Victor Hugo.