Topola

izrazom. Svi ovi junaci Ijube strastveno. Najizrazitiji je medju njima plemeniti »Gusar«, lik, koji je danas već zastario. On je ponosit, hirovit, pun prezira, osvetljiv, pa ipak tako plemenit, da se voli predati najgroznijim mukama, nego da übije spavaćiva neprijatelja. Gusar, koji hoda po krvi, zgraža se, kad vidi na čelu mlade sultanije, koja ga Ijubi, krvavu mrlju, a to je realizam tragike. Osjećanje Ijudske boli nalazimo uviek u Bjronovim pjesmama, to je forma, u kojoj čuvstvo zbiljskoga života nadjačava svu romantiku. Ovo je čuvstvo postalo još jače i snažnije, odkada je Byron prekinuo svezu s Englezkom. »Chillonski tamničar« opisivaše boli, koje je prepatio plemeniti Bonnivard budući šest godina svezan u tamnici i vidjevši svoja dva brata, gdje umiru od gladi. Iza toga dolazi istim tragom »Mazeppa«: Mladić, svezan o hrbat divljega konja, juri stepom i šumom skapavajući od žedje, rana i sramote, pošto je protjeran od svoje drage. Odkako se Bj r ron ugrijao zanosom za velike mučenike talijanske, oplemenjuje se njegovo shvaćanje tragike. To svjedoči »Proročanstvo Danteovo« i osobito »Tassova tužbalica«, u kojoj nam Byron prikazuje Tassa osamljena, uništena, odaljena od svieta, zatvorena u ludnicu, premda nije lud, kao žrtvu Ijudskog barbarstva. Tako se ova njegova pjesma pretvara u obtužbu kneževske nepravde i tiranije. Još dalje ide Bvron u »Oba Foscarija«, gdje otac sina, koga Ijubi, osudjuje na najveće muke. Ova je drama, kao i sve ostale Byronove, od prkosa napisana sasvim po Aristotelovim načelima i u maniri francuzkih klasičnih tragedija; dapače je Byron uvjeren, da Englezka do sada još nije imala drama. Svemu je tomu prvi uzrok Byronov duh opozicije. Pravom mu vilom bijaše Guicciolica u »Kainu« i u »Sardanapalu.« U svemu »Kainu« najbolja je Ada. Dok su Bvronovi mužki značajevi slični jedan drugomu, ženska su lica veoma različita. Ada nije ženski Kain, premda je žena, koja samo njemu pristaje; Kainov je ženski odraz ohola, prkosna Aholibama u drami »Nebo i Kako Kain svagdje vidi razor, tako

24

Lord Byron.