Topola

ona crpa neposredno i to rukom, kao seoska djevojka, izvorvodu, koja se po tom odvodi u grad u fontane s pomoću vodovoda. Bit je romantizma, što romantici pišu imajući pred sobom nagu istinu, kao živo tielo, a klasici se zadovoljavaju lutkama. Klasicima su forme samo arhitektonika misli i retorika sloga; a Mickiewiczu je forma harmonija, ton i kolorit rieči, što no dapaće nezavisno od sadržaja proizvode pjesnički dojam. No Mickiewicz nije nikada razstavljao u poeziji estetićno od etičnoga. Bila je osobina vremena, koje je išlo za podpunim preporodom, i onoga. kruga mladeži, u kojem se razvijao Mickiewicz, da se pjesnička istina držala samo za jedno od sredstava moralne istine, za kojom ćezne sviet i do koje se probija put kroz umjetnost, ali ne kroz umjetnost preživjelu, dvorsku, manirnu, imitatorsku, već kroz umjetnost, koja iz zbiljnosti unosi nove estetičke forme, tražeći ih u prostonarodnoj poeziji, gdje priroda uviek prevladava nad umjetnošću. [pak i prostonarodna poezija nije mogla biti Mickiewiczu ono,. šco bijaše Goszczyhskomu; alfa i omega; ona je po svojem umnom obzorju odviše uzana i elementarna. Glavno je vrelo, iz kojega se lije više pjesnićko nadahnuće, religioznost, odkrivanje istine duši, koja je proniknuta smirenjem i spremna, da primi istinu. Od poćetka do konca svoga umjetničkoga rada bio je i ostao je Mickiewicz najdublji religiozni pjesnik. Na ovu su ga religioznost navraćali i prvi najsilniji dojmovi djetinjstva, kult izbaviteljice Bogorodice, uspomene prve prićesti i njegov temperament, sklonost k ekstazi i k nenadanomu stvaranju. On je bio improvizator, mogao je čitave sate govoriti u stihoviraa, lice bi mu gorjelo rumencem, oći sjale, a često ne bi ni sam umio kazati smisla svega onoga, što je malo ćas rekao. Drugovi su to znali i uvažavali taj mistički uglić, tu svetinju lićnih osjećaja i religioznoga ćuvstva, o kojima je Mickiewicz nerado govorio, a još mamje razmišljao. Tadašnje družtvo u obće nije se odlikovalo pobožnošću, ono se nahodilo u živom i blizkom dodiru s naukom enciklopedista i idejama francuzke revolucije, no u isti mah pokazivala se već u svoj Evropi reakcija protiv materijalistićnih nauka

42

Adam Mickiewicz.