Topola

Mickiewicz je pristao uz nju, pa to je više interesno u patologijskom smjeru, ali je to medjutim utjecalo i na -sadržaj tečaja slavenskih književnosti. Razumjeti se može samo onda, kad se sastavi s onim, što je radio Mickiewicz poslije 1841. godine, s idejama razsijanim u njegovim člancima u žurnalu »Pielgrzymu« i sa knjižicom, koju je pisao već u Draždjanima a u Parizu objelodanio godine 1832. (Knjige) narodu polskiego i pielgrzymstva (putničtva) polskiego.« Ovu je knjigu nerado prodavao, nego ju je poklanjao: napisana je biblijskim slogom, prozom, a bila je odmah prevedena na.mnoge evropske jezike i bila je uzor Lamennaisu za evangjeosko - socijalistična razmišljanja u »Paroles d’un croyant«. To je knjiga postanja, knjiga izhoda i katekizam poljskoga emigranta. U njoj se prikazuje, kako je bilo kršćanskim narodima poslije križarskih vojna, »kad se sloboda širila polagano, ali postojano i razmjerno, od kralja na veliku gospodu, od njih na plemstvo, od njega na gradovi, a dotle bi morala prieći na vas ostali sviet, a sa slobodom jednakost.« Ali su kraljevi izkvarili'sve i stvorili idole, medju kojima je najgadniji »interes«. Pad je Poljske objašnjen tim, što se ovaj narod nije poklonio idolu interesa i tvorio dobro bez koristi; kad uzkrsne Poljska, ne će biti ratova. I Mickiewicz i njegovi zemljaci vidjeli su samo jednu stranu, samo vrline prošlosti bez njezinih grieha, bez unutrašnjih uzroka obiju katastrofa g. 1795. i 1830. Oni nisu shvaćali stanja, pa su tim manje mogh da se domisle praktičnomu izlazku iz težke situacije. Oni su tražili izlazak samo u restauraciji, ne mareći za promjenu prilika. INe imajući dovoljne snage, da restauraciju izvedu, podavali su se mističnoj vjeri, da će im doći spas na nepoznat način, s pomoću kakvoga čuda. Stradanja u sadašnjosti blažili su prekrasnim maštanjima o carstvu slave u budućnosti, kad se narod ne izvršivši svoje misije javi opet kao realizator kršćanske ideje u gradjanskim i medjunarodnim prilikama. Mickiewicz se nadaše, da će se pokazati veliki čovjek, »živi zakon«, novi Mojsije, Krst, Napoleon, u kojem će ideja budućnosti naći svoju inkarnaciju, a po tom i realizaciju. Slučajno se i javilo lice,

62

Adam Mukievoicz.