Topola

Jedini drugovi njegova najranijega djetinjstva bijahu baka Marija Aleksejevna i znamenita opjevana dojilja Arina Rodionovna. Baka bijaše neobična, izkusna žena, koja je razstavši se s mužem prošla kroz oganj i vodu, i odlikovala se ne samo izkustvom nego i zdravim razumom. A dojilja bijaše tip starih, plemićskih služkinja, a znadijaše neobično svu narodnu poeziju : vas sviet priča bijaše joj poznat, pa ih je pripoviedala neobično izvorno. Rečenice, poslovice, pričice nisu prestajale teći s njezina jezika. Većinu narodnih bjdina (junačkih pjesama) i popievaka, kojih je Puškin tako mnogo znao, čuo je od nje. Na taj je način Puškin ovim dvjema ženama najviše zahvaljivao pjesničke elemente svoje Muze: dok je dojilja razkrivala pred njim riznicu narodnoga epa, Marija ga je Aleksejevna privlačila svojim mladim godinama, punim dogadjaja, u historijski sviet starih dvoranskih predanja i običaja XVIII. stoljeća. U sedmoj godini dogodi se u mališa nenadan preobrat: od mrtva i troma dječaka postane on slobodan, živahan, ognjevit. Dadilju i baku, koja je dječaka naučila pismu, izmienili su po obćem običaju onoga vremena inostrani guverneri i učitelji. Izuzevši svećenika Belikova i još drugoga, koji su ga učili zakonu božjemu i nekim drugim naukama, svi ostali nastojnici bijahu inostranci. Učenje je napredovalo dosta neuredno, jer su se predavači često mienjali i jer njihov izbor nije bio uviek sretan. Imajući sretnu' pamet Puškin bi naučio zadaće slušajući, kako odgovara njegova sestra: a kad bi bio on prvi zapitan, morao je sa stidom mučati. Pored njemačkoga jezika nije mu se svidjala ni aritmetika, poradi koje je prolio nemalo suza, a osobito mu je mučna bila djelitba. Zato je francuzki prisvojio sasvim, te mu je bio lagan kao materinski. Znameniti grof SaintPriest reče, da bi slog Puškinovih francuzkih pisama bio na čast svakomu francuzkomu piscu. I talijanski je naučio već u djetinjstvu; otac njegov i ujak umjeli su izvrstno taj jezik. Od devete godine počela se u Puškina razvijati strast k čitanju, koja ga nije nigda više ostavila. Pročitao je najprije Plutarha, zatim Horaera u prievodu, a onda pristupi ka knjižnici svoga otca, u kojoj su bila erotska djela francuzkih pisaca vf

67

Aleksandar Puškin.