Topola

članove. To je bilo orgijsko družtvo, koje je u nizu raznih domaćih predstava, n. pr. izgona Adama i Eve, propasti Sodome i Gomore, parodiralo sabore s parlamentarnim i masonskim formama, ali je bilo posvećeno u prvom redu zamišljanju kojekakvih pustopašnih, ćesto skandalnih osnova, u obće banćenju. Puškin je pristao uz ovo družtvo velikosvjetskih nevaIjalaca, a kako su veliki bili njegovi izgredi, može se suditi po tom, što je u tri godine dva puta bio blizu groba, u vrućici, koja ga je obuzela poradi neprekidnih potresa organizma. Pored toga ove pijanke sa zlatnom mladeži ne samo ne odgovarahu njegovim fizićkim silama, nego su i prelazile njegove dohodke. U to doba još nije dobivao za stihove; 700 rubalja, koje je imao za službu, bilo je kao kaplja u moru za ove velikaške pijanke, a otac je škrtario, pa je to mladoga razsipnika nagonilo u oćaj. Jednom se desilo, da je bio na ladji, u družtvu, u kojem se nahodio i otac. Vrieme bijaše tiho, voda prozirna do dna. Puškin uzme nekoliko zlatnih novaca i stane jedan za drugim bacati po vodi, radujući se njihovu odrazivanju na ćistoj površini. Zivo je ćudo, što je u Puškina sred ovoga razpojasog života, izpunjena neprekidnom orgijom, preostajalo vremena za književni rad. Preostali za njim svežnji svjedoće o velikom uztrajnom trudu, s kojim je izradjivao »Ruslana i Ljudmilu« pune ćetiri godine, jer je pjesma izišla godine 1820. Pojav je ove pjesme proizveo silnu senzaciju i u književnosti i u obćinstvu, koja je bila jaka kao kad iznenada prasne puška usred mrtve tišine ili kao kad jarka zraka svjetla zasjaje sred najgušćega mraka. Pjesma se sasvim razilazila s tadašnjim strujama književnim. U njoj nije bilo ni sjene onoga nadutoga, patetićnoga tona, s kojim su sklasici prikazivali narodne epske predmete, ni plaćnoga sentimentalizma i maglovite sanjarije romantika : dubina oštroumlja, šaljivo shvaćanje svieta u prićama, živ i zdrav realizam, koji skroz progledava čudesa, slobodan prost razvoj pripoviedanja uz neprestana prekidanja i neoćekivana upletanja uzgrednih momenata ■— sve je to primamljivalo nećuvenom novošću i obajavalo Ijude svojom poe-

76

Aleksandar Fuškin.