Topola

zaičnih i poetičnih sarkazama o svojem načelniku. Ovi su sarkazmi dospjeli i do Voroncova. Zato zamoli Voroncov 23. ožujka g. 1824. ministra spoljašnih posala Nesselrodea, da makne Puškina u koju guberniju. U isti par uhvatili su na pošti pismo, koje je Puškin pisao nekomu prijatelju. U tom pismu pripovieda, da mu se više svidjaju Goethe i Shakespeare nego biblija, i da je u Odesi Englez, koji pobija bezsmrtnost duše i poriče božanstvo, i veli, da je ova sistema »pravdopodobnaja«. Kad se u vladi za to saznalo, car odredi, da se Puškin izbriše iz broja činovnika u ministarstvu spoljašnih posala i da se udalji u Pskovsku guberniju na imanje svojih roditelja, gdje če oblast na njega paziti. Kako kažu svi biografi podpuno pravedno i složno, Puškin je neprestano živio rek bi dvojak život, kao da su u jednom tielu sjedinjena dva čovjeka veoma različita, i dok je jedan Puškin, ponositi, naduti, tašti dandy, svadljivi kavgaš, kartaš i ženar tratio život u neprestanim orgijama, drugi Puškin, skromni i dapače stidljivi, snježnom i Ijubavi punom dušom, zadivljavao je postojanošču i plodnošću svoga umnog rada. Može se upravo reći, da je gutao sve knjige, koje su mu dopale ruku. Ali on nije samo čitao, nego i marljivo izpisivao. U to je doba sabirao narodne pjesme, legende, etnografijske spomenike. Pod konac boravka na jugu bila je njegova strast u sabiranju knjiga tolika, da se izporedio sa staklarom, koji se uništava kupovanjem potrebnih alemova. Večinu je novaca potrošio na to, i krasna biblioteka, koju je ostavio, posvjedočava nam raznolikost i temeljitost njegova čitanja. Medju inim naučio je na jugu englezki i dovršio znanje talijanskoga. S pohlepom je pratio grčki preporod i pisao dnevnik o njemu. Kako je plodovito bilo u to doba njegovo stvaranje, može se suditi po tom, što je u četiri godine na jugu osim mnogih lirskih pjesama napisao sve pjesme byronovskoga smjera, a to su »Kavkazskij plennikt« i »Brattja razbojniki« (1821.), »Bahčisarajskij fontant> (1822.), »Cygany« (1824.); uporedo je god. 1823. napisao prvu glavu »Evgenija Onegina«; zamišljao je političku tragediju »Vadimt«, želeči napisati sliku uztuka i *

83

Aleksandar Puškin.