Topola

uscanka »slavenskih plemena« protiv inoplemenoga iga, i započeti eru muževnih Alfierijevskih tragedija u ruskoj književnosti namjesto Ijubavnih klasičnih, koje su tada gospodovale. To je imala biti apoteoza gradjanskih vrlina s veoma prozirnom alegorijom i aluzijom na tadašnje prilike. Pcčeo je pisati satiričnu pjesmu, kojoj se radnja dogadja u paklu, u Sotoninu dvoru; najzad god. 1822. nastala je rukopisna pjesma u Voltaireovu duhu, koja mu je pribavila mnogo neugodnosti od svećenika. Nahodeči se pod utjecajem pjesnika Bvrona i Cheniera, zabavljajući se u isto doba s Ovidijem i izporedjujući svoju sudbinu sa sudbinom staroga pjesnika, koji je bio izagnan na iste obale Dunava, Puškin nije ni sam zamjećivao, kako se od njega razvijao sasvim samostalan narodni ruski umjetnik, te je uporedo s tim u svakom novom djelu sve više i više probijao njegov novi pravac, o kojemu se u Rusiji nije ni mislilo. Doista u doba, kad su drugovi i privrženici Puškinovi njega postavljali na čelo ruskoga romantizma, u doba, kad je Puškin u živom dopisivanju s Bestuževom, Rjlejevom, Delvigora, kn. Vjazemskim pretresao važna književna pitanja i zadaću kritike, nikomu nije dolazilo ni na kraj pameti, da glavna sila i vriednost Puškinovih djela nije u romantizmu, nego u njihovoj neposrednoj, organičnoj svezi sa životom, koji okružuje pjesnika. No rieč realizam nije još bila izuštena u ruskoj književnosti. I doista sva ta obnova, koju je Puškin unio u rusku književnost, i vas prevrat, koji je on uzrokovao, potječe odatle, što je u Puškina u jezgri bilo duboko realno osjećanje. Već u prvim licejskim pjesmama vidi seneposredni utjecaj života. To vidimo i u drugom njegovu pjesničkom periodu u bjronovskom. I sada živi utjecaji postojano pretežu, iztiskuju tudje, uzajmljene struje, te upravo njima Puškin zahvaljuje svoje najljepše tvorove ovoga doba. Pod utjecajem Kaukaza javlja se »Kavkazskij plennikt«, Krimu duguje Puškin »Bahčisarajskij fontani.«, putu u Izmail »Cygane«. U ovim djelima nisu najljepši značajevi, bez boje i abstraktni, uzeti iz Bjronovih djela, nego žive slike mjestne prirode i života. Realizam je bio tako bitan dio njegova genija, da se svaki put, kad je ostavljao realno tlo, gubio u

84

Aleksandar Puškin.