Topola

razcvatilu mladost, djetinju oštrinu, pa je Puškin nahodio udovoljstvo u tihom čuvstvu i u obiteljskoj veselosti: graciozni grimasa, djetinja vedrina svidjala mu se i zanimala ga. Dvie starije kćeri Osipove: Ana i Eupraksija Vulf bile su medju sobom tako naprotivne, kako su Tatjana i Olga u »Evgeniju Oneginu«, pa ima nagadjanja, da je Puškin svoje bezsmrtne tipe napisao upravo pod njihovim utjecajem. Bilo je u dvoru još mnogo drugih rodjakinja. No Puškin, ostajući hladan promatralac sviju pojava toga mirnog ladanjskog života, slabo je sam osjećao sklonosti k njima; njegova je misao postojano živjela u dalekom, nedavno izgubljenom kraju. Kadgod bi dobio pismo iz Odese s pečatom ukrašenim istim kabalističnim znakovima, kakvi su se nalazili i na njegovu prstenu, bio je to dogadjaj u osamljenom Mihajlovskom. Puškin bi se tada zatvarao u svoju sobu, nikuda ne bi izlazio i nikoga ne bi puštao k sebi. Uspomenu je na takvu zgodu ostavio u pjesmi »Sožžennoe pistmo« g. 1825. U to je doba snovao Puškin, da pobjegne za granicu, ali ne izvede te osnove. U to dodje i 14. prosinca g. 1825. Puškin se nahodio u Trigorskom i saznade, da je na taj dan probila na javu pobuna u Petrogradu. Puškin strašno probliedi i ode kući. Svu noć razmišljaše 0 tom, da bi i on morao onamo, nadajući se tako slobodi. Ne časeći u jutro ode iz Mihajlovskoga, ali ne došavši do prve postaje vrati se doma: sreo je na putu popa, a zatim mu zec tri puta pretrči put! Posljedice su bune doskora potvrdile njegove zle slutnje. Puškin se pobojao, pa stane odmah bacati u oganj pisma i papire, koji bi ga mogli iole kompromitovati; tako je sažegao i svoju autobiografiju. Svaki je dan donosio glasove o novim zatvorenicima. Malo po malo počela se hvatati oko Puškina pustota, kao iza strašne bitke. Sad je stao Puškin razabirati, da mu je jedini način, kojim će se dokopati slobode, ako se uteče novomu ministarstvu, koje nije imalo takovih povoda gnjevu i progonu kao prije. Iz Petrograda ga upute prijatelji, kako bi se mogao spasti, te on u zgodan čas predade pskovskomu gubernatoru Aderkasu molbenicu, upravljenu caru. U njoj veli,

87

Aleksandar Puškin.