Topola

da je godine 1824. bio tako nesretan, da je zaslužio gnjev pokojnoga cara poradi pisma 0 ateizmu; on se pokajao i tvrdo se nakanio, da se ne protivi običnomu mišljenju, pa zato moli cara, da mu dopusti poći u Moskvu ili Petrograd ili u tudje krajeve, jer mu je zdravlje od mladosti pokvareno i jer je nekomu njegovu aneurizmu hoće stalne Iječidbe. Ujedno se obvezuje, da ne će pripadati nikakvomu tajnomu družtvu, i svjedoči, da nije nikada ni znao za njih. Poslije krunidbe u Moskvi odredi car, da se Puškin prevede u Moskvu. Medjutim se i u unutrašnjem životu Puškinovu dogodila veoma važna promjena za njegova boravka u Mihajlovskom. On se sada za uviek razstao s bvronizmom i poveo se već sada za Shakespearom. Pjesma »Cygany« (g. 1824.) bijaše posljednji danak byronizmu, komu se podao na jugu. Već 1825. godine piše Rajevskomu: »Vjerojatnost sadržaja i istina razgovora to su sad zakoni tragedija. Ja nisam ćitao ni Calderona ni Vege, no kakav je ćovjek Shakespeare! Ne mogu se sabrati! Kako je ništetan pred njim Bvron-tragik, onaj Byron, koji je u svemu stvorio samo jedan karakter (a u žena nema karaktera; u njih su strasti u mladosti, evo po ćemu ih je tako lako prikazivati). Bvron je razdielio medju svoje junake ovu ili onu crtu svojega znaćaja: jednomu je dao svoju gordost, drugomu svoju mržnju, trećemu melankoliju i t. d.; na takav je naćin od jednoga karaktera, punoga, mraćnoga, energičnoga stvorio mnogo ništetnih karaktera. To sve još nije tragedija!« Shakespeare se povoljno dojmio Puškinova rada. Iznajprije u povodu velikoga dramatika, koji je umio saćuvati genijalnu prostotu i vjernost zbilje dapaće u momentima najtragićnijega patosa, Puškin je stalno stao na put realizma. Nadalje izućavajući Shakespearea i osobito njegove historijske drame poćeo je Pnškin s historićkom objektivnošću promatrati život, kakav vidimo u svim velikim djelima njegovim u posljednjem perijodu. Najzad je Puškin dugovao Shakespeareu i to, što je još s većom usrdnošću, nego prije, uzeo skupljati ruske pjesme, poslovice i izućavati rusku povjest. Tako je u njega sazrela misao.

88

Aleksatidar Puškin.