Topola

Gaj i polje i livada? Po gradovih, širom sela Nikad pjesma ne zapada ! U pjesme nam vile meću Zgode vieka, liepost kraja, Znamen svakog uzdisaja, Slavu, ponos, jad i sreću. Bistro gleda narod mili Viekove si i junake. Dok se tako pjesma krili Nad kolievke i nad rake : Sva nam zemlja jedan stanak, Sva nam prošlost jedan danak! Još nam živu vile! Veseli smo, što nam Tvorac Krasote si tračak dade :

Cistu dušu, divni dvorac, Gdje no vile stan si grade; Sto nam zemlja krasna, rodna, Puna dragih uspomena : S njih je ona pjesmoplodna Od doline do sljemena. Čuvajmo se kano smrtce, Da ne segne tudjin silom U njedarce rodu milom, Da ne truje liepo srce. Dub i listak, travka svaka, Drag nam zemlje prašak crni; Bud’mo čeljad od junaka, Kad nam tudjin svetost skvrni, Ta viek širom zemlje mile Poletaju naše vile ! Ivan Zahar.

N zabavi. Jedinac ti u družtvu glasnom, Bučećem pjesmami i razgovorom, Gonećem muk u času kasnom, Ti djevicom očaran krasnom Tužaljivo to sklanjao si lice, Nasladjujuć se divnim uzor-stvorom. De, podji bliže poput druga Drago tom sretat oči njene, Ne obaraj te oči nice Kô tajnom tugom orošene, S mučaljivosti da ne dostaneš se ruga ! Daj kucni čašom, da ti zvonko zvekne, Razgali srce pićem plamnim, I pusti krvcu, da ti licem tekne, I duša sjevne okom tamnim. Golubici de pridji sladkoj, I očituj u rieči gladkoj :

89