Topola

90

Da u srcu ti nešto bije Ko milje ako ljubav nije. Nasmjehnuše 1’ se usne nujne I bude 1’ milo ti odreći, Xa glase hrlo sladkočujne Priteci sretan svojoj sreći, A bude li se ona ljutit, Pregarajuć ćeš k drugoj se uputit. Ti bježiš ! Bježiš ! A1 kuda ćeš u tamnoj noći? Pod noćnim li će velom proći Vredovitoga srca jadi ? Zar da ti ona ranu srca hladi ? Molećim okom u nebesa težiš, Kud zagone se crne oblačine, Kud zviezda će za zviezdom da izgine, I u tom mraku noćne sjene Još jasnije ti sjaju oči njene, Još jače čuješ u tom muku Svog uzbunjenog srca buku 0, da joj srce srce znadeš tajno, To skromno, čisto vrelo, U kom se nebo, sunce, mjesec, zviezde sjajne Ogledaju, visoke gore, cvietni gaji, U kom se ciela narav taji Da znadeš to ljepote sielo ! Da vidiš onu bujnu vrevu, Krasnolikih mladića, U mladosti bujećih sievu, Milosjajnoga oka, zlatnog vlasa, Junaka vitkog stasa I hitrijih od sokolića : U njenom srcu vrelu tajnom, Odsievat se ljepotom sjajnom, Pa još da sluhneš, skloniv glavu : Čudnovate bi čuo zvuke U njenom srcu zvonit,