Topola

158

Kako da ga štiti šaka ljudi Proti onom, koj’ pol svieta već razlupa ? Ta koja ga goni, to je zlatna horda, Pred kom ista sveta Moskva pade; Tu spasenja više ne imade, Smrti se pripravi gle već sieva ćorda ! Dimitrija Demeter.

Iz „Zlatke.“ XXX. Još Varšavu i nje dni pogibne Ne bješe nam oglas naviestio, Kad u boljem smislu i uhvanju, Zlatica se je ljubavi nadala, Kad se vrati iz krvavog boja. Ona za se razredjuje danke. I za njega danke razredjuje, Kô bi sladki život provodila. I pripravlja u tajnom veselju, Kako će ga primit iznenada. Nad ostalim Ijubeznim pripravam Ona mu je tanki vezak vezla, U kome je htjela da spomene, Gdje ga Slava nježnije obljubi. Jutrom rano digla bi se mlada U potaji, da to nitko ne zna, Nastojanjem neđogovorivim Da dovrši taj svoj trud prisladki. Jedno jutro obično vezući, Jur pri svrsi svojeg milog posla, K njoj uljeze dvorkinja nezvana, I ovako Zlatki besjedila: «Jedan momak inostranske zemlje Prosi milost, gospodjice draga, Prosi milost, da ga sadar primiš». Njoj lagano Zlatka odgovara: «Znaš li, zašto u nedoba pita,