Topola

Bez savjeta i bez razgovara? S kime ću se sada dogovarat, S kim ću branit pravdu pred nepravdom ? Skim ću tješit jadnike sa nadom? Gorka rano, gdje mi najedanput Čitav svijet u čemer obrati Bez ikakve unakrst utjehe ! Dušo brate, de pogledaj okom : Svi svatovi sjetno neveseli, Nit sviraju, nit izvode pjesme, Nit se viju svioni barjaci, Pohitaše perje od žalosti. Davor brate, ljudski razgovoru. Razgovaraj neveselo družtvo ! Dušo mila, kuda mi se djede? Kamo, brate, mile tvoje pjesme Svakoj duši utjeha i nada! Kad bi djeve pjesmam’ zamamio I u kolo veselo zanio, A ti s Cvietom začinio kolo! Zašto više ne haješ sa Cvietom?

Tvoja Cvieta cvijet nad cvjetov’ma ; Hodi, Cvieto, što m’ ostavi brata A ovako grdna nevesela? Hodi, Cvieto, razgovori brata, Ne bi 1’ tvoje razabrô riječi. Sto ću samac na crnom svijetu, Kada mi je sunce omrknulo, Omrknulo meni i hiljadam!»» «Vjeruj, Fato, onake ljubavi Još ne vidje moje živo oko, Niti starac može spominjati ; Te se meni duša do dna smuti, A i družtvo sve se utopilo U nekakvu snuždenu milinu, Kako djaur žali pobratima. No ti u tom vikne stari Gugjuk ; « «Hajd’mo,žene, de da zaplačemo!» » «Pa se skoči starac do djaura I veza mu ruke naopako. Bolan junak, kano janje ludo, Suze lije kano diete malo.» Licka Botić.

iz ''Kohana i Vlaste“ (Iz II. pjevanja: «Tajne».) Na m od rom visu z v i ez de opet sjaju, "X Kô molitve da nieme šaputaju, Pod kulu stope vične koracaju. U grmu kadkad nešto čudno šušne, 11 nešto kano goli mač zabljesne, Te sjena staje, proz mrak plaho slušne, II oči napev u grm tmasti viri. A1 opet stupa te se poumiri; Ta vjetrov ćuh, ta sjaj je rose kriesne. Na dragu Kohan noćas zadnjoč čeka: Ne dodje I’, sudba stignula ju prieka,

172