Topola

Pjesničke pripoviesti.

Pismo od kralja Vlod imira

Gorko cvili sužanj Vladimire, U tamnici kralja bulgarskoga, " J»!; Gorko cvili, danak proklinjaše, ' 'V- U koji se na svit porodio. * Čini jadan, da ne čuje niko, AT to čuje Kosara divojka, Lipa ćerca kralja bulgarskoga, Koji biše roda slovinskoga. Pita njega Kosara divojka : «Sto je tebi, moj sužnju nevoljni? Ali ti je majka omilila, Ali ti je žao zavičaja? Ali ti je gladak dodijao ? Al’ tamnica, jadna kuća tvoja, Al’ na nogu negve do kolina, Al’ na ruku težke lisičine ?, Al’ si čuo, moj sužnju nevoljni, Da s’ udaje virna ljuba tvoja, Ter proklinje danke i godine I staricu jadnu majku tvoju?»

Govori joj sužanj Vladimire: «Prodji me se, Bulgarko divojko, Nije meni žao zavičaja, Niti mi je omilila majka, Nit’ je meni gladak dodijao, Ni tamnica, jadna kuća moja, Ni na nogu negve do kolina, Ni na ruku težke lisičine, Nit’ s’ udaje virna ljuba moja, Jer se dosad nisam oženio, Niti ću se jadan oženiti, Jerbo ću ti brzo poginuti U tamnici kralja bulgarskoga, Samuela, da ga Bog übio ! Na viri je mene privario, U tamnicu tamnu postavio.» Još mu veli Kosara divojka : «Ta reci mi, moj sužnju nevoljni, Od kuda si? od koje li zemlje? Od koga U roda i plemena?»