Topola

Govori joj dite Vladimire : «Ja sam sužanj od Hercegovine, Dvorio sam kralja slovinskoga U Tribinju, gradu bijelomu. Sto. me pitaš za rod i za pleme, I to ću ti poviditi pravo ; Ja sam, seko, roda gospodskoga; A1 sam sužanj kralja bulgarskoga ; U mene je blago nebrojeno, Moja bi me izkupila majka; AT me kralju ne da na odkupe, Nego ište rusu glavu moju.» Tišila ga Kosara divojka: «Nemoj cvilit, moj sužnju nevoljni ! Ja sam ćerca kralja bulgarskoga, Samuela, gospodara tvoga. Razplitat ću žute kose moje, Ljubit ću mu skuta i kobna, Noge ću mu suzam polivati, Živim ću ga Bogom zaklinjati, Da te pusti iz tamnice tamne I pošalje staroj majci tvojoj, Nek se tvoja obeseli majka, Kad ugleda Vladimira sinka.» Pak odšeta bilu dvoru svomu, Ter se sama sobom razgovara: «Sto sam godir vidila junaka Slovinskoga roda i plemena, Ja ne vidih lipšega junaka Ni lipšega, ni pristalijega, Nit’ ga može poroditi majka, Od mladoga sužnja Vladimira». Pak ulize u dvore bijele, Ljubi babi skuta i kobna, Noge mu je suzam oblivala, Ovako je babi govorila ; «Daruj meni sužnja Vladimira Za mojega virna zaručnika,

A tako ti svitle krune tvoje I tako ti sinka Radomira. Čini mi se, moj mili babajko, Da će biti roda gospodskoga, Dvorio je kralja slovinskoga, Lipo zbori, ponizno govori. Oprosti ga iz tamnice, babo ! A tako ti šarca konja tvoga, I tako ti bridke ćorde tvoje; Jer je lipo momče Hercegovce.» Na to se je kralju nasmijao, Kosari je tiho govorio: «Nije ono momče Hercegovce, Već je ono kralju Vladimire. Ja ne mogu drugo učiniti, Valja mi ga tebi darovati, Sva je tvoja slika i prilika, Slavi njega Krbava i Lika.» Kad razumi Kosara divojka, Da će biti kraljica slovinska, Od dragosti suze prolivaše, Svomu babi ruke celivaše, Od tamnice ključe uzimala, Tamnici je vrata otvorala, Vladimira sužnja dozivaše, Ter ovako njemu govoraše: «Ustani se, kralju Vladimire! Ter otari gorke suze tvoje; Evo tebe zaručnica zove, Lipa ćerca kralja bulgarskoga.» Kad je sužanj riči razumio, Niz obraz je suzam oborio, Blagosivlje Kosaru divojku Veće nego svoju milu majku. Pak izadje iz tamnice tamne I otide k dvoru divojčinu. Lipo ga je taste dočekao, Za zdravlje se s njime upitao.

187