Topola

Da pustimo taj sveti stan, Da našeg reda više nije ! Da cielo blago, što imamo, Na komesara ruke damo. Pa volja božja ! Slušati je ! 0 podjite u ime božje 1 neka Višnji sve vas prati. Svak nosi krst svoj, kako može, A Bog će vam se smilovati. Razidjite se svieta širom, Poštenja sijte čista sjeme, Pobiedit ćete ljuto vrieme. Oj podjite mi, braćo, s mirom. A1 stan’te časak ! Pamtite li, Sto vazda bjahu fratri bieli? Hrvati, sinci našeg puka. Ta sveta zemlja rodi nas, Imutak naš je pučka muka, To pamtimo u ovaj čas! Pred vaše dadoh snieti lice Taj silni evo kup papira, Sve same dobre obveznice, Milijun, mislim, baš talira. To duguju nam što šljivari, Sto gradjanin, siromah kmet, Dužnici sve Hrvati stari, Ta naša krv, naš rod, naš sviet. Mi čekali bi ljeta duga, Do sudnjeg dana: sad je druga, Jer državi 1’ to dodje ruku, Plemiću jao ! Jao puku ! Izplatiti će morat omah, I Hrvat propast će siromah. Imetak naš od trista Ijet Razgrabiti će tudji sviet. Jedincu fratru zakon krati, Da namre komu oporukom Pa bio otac bila mati

Sve blago mu je «mrtvom rukom» ! A1 sada redu smrt se sprema ! Zar ima zato zakon? Nema. Pa pravimo sad oporuku: Imetak budi našem puku!» Tad opat plamom voštanice Zapali silni kup papira, Sve same dobre obveznice, Milijun tinja baš talira; «Oj Bože, praštaj griehom mojim, Dužnikom evo praštam svojim!» Svi redom plamom voštanice Zapale silni kup papira, Sve same dobre obveznice, Milijun planu baš talira : «Oj Bože, praštaj griehom mojiin Dužnikom evo praštam svojim!» Razkrilio se nebom mrak, Sa hrama smrtno zvono ječi, Od vatre sav se žari zrak, Fratara sbor kraj vatre kleči. A psalam grmi sve u šir: «0 Bože, daj nam vječni mir!» Gromore bubnji, vojska grne U sveti dvor sred noći crne, Uz vojsku dodje i komesar I javi svim, što reče cesar. Tad pokloni se opat muče I komesaru pređa ključe. «A blago?» pita isti mah Glavara starca sluga cara; A1 opat njemu odgovara : «Na evo vam ga! Pepeo, prah! To baština je našeg puka, do fratarska je oporuka!» August Senoa.

195