Topola

196

P ropast Venecije. I. Lagunom lebdi mir, Lagunom drhće zlatna mjesečina; Draguljem bliešti mora šir, I tajnim šaptom pljuskala plitčina; 0 bielih kulah svjetlilo se vije, Kroz gotski triem ti žarki mladjak sije, Dragotan hladak povrh vala diše, A jarbol broda lagano se njiše, Casomice ti javlja nijedni bat Sred tihe noći kasni sat. Oblačak prhnu minu mjesečina, Lagunu tamna prikrila tišina. Još gdjegdje lukom svjećica tumara, Još gdjegdje čuješ pjesmicu brodara, 1 mukli šumor čuješ iz daleka, Kô da ti bruji davne' slave jeka; A pjesma gine, šumor vala mre, I tiho, tamno opet sve. A1 u noć crnu strši veličajno, Strahotno, silno čudovište tajno ; Tajinstven div je, mermer-zagonetka, Kamenita iz mora nikla spletka; Sred vreve silne crnijeh talasa Nepojmljiv svietu, tisućljetan sglob, Tjelesina divotnog gorostasa I slave hram, slobode krvav grob. Venecijom to grdno čudo zovu; Na svietu nema jeke tomu slovu, Kamogodj tisneš smjelu plav zaludu ! Na svietu nema para tomu čudu : Ribara šaka ote vilin-dvore Bjesnoći morske, svjetoborne pjene,