Topola

49

Ond’ nesloga, izrod nerazloga, Xjeg razkida, otrov medj njeg rida. 0 ! tako te Boga od dobrote 1 milosti zvao sviet : oprosti ! Gospodine ! prosti opačine ! \ isokoga sa pristolja tvoga Pruži ruku nesrećnome puku ! 0 ! probudi u njem, Bože ! ljudi, Koji stare nek mreže pokvare, Kim smeteni, kim smo upleteni, Koje guste izajt’ nam ne puste Iz tamnosti na dan od svjetlosti ! Blagi Otče! nezgoda svjedoče! Gospodine s nebesa visine ! K nam s’ obrati ! pomoć ne uzkrati ! Gospodine ! ne daj da izgine, Sto za Tvoje ime veliko je Tol’ko puti boj borilo ljuti, Krv Ijevalo i život davalo. 0 ! i sada krv će naša rada Za te bojit, za te zemlju pojit ; Ljudevita jošte plemenita, Frankopanâ, još Zrinović bânâ, Još krv stara slavnoga Lazara, Jugovića, Miloš Obilića, Pavla kneza Branković viteza Nij’ u žilah roda usahnila. Samo, samo da se izkopamo, Da iz mrake dignemo se rake: To je, to je djece vapaj Tvoje, To je, to je bez pomoći Tvoje Sto se, Bože ! dostignut ne može ! 0 ! Ljubavi ! skoro se pojavi ! Malija Topalović.

Hrvatska Antologija.