Topola

52

Ti sve razvijaš i unapredjuješ Mienom: sve ide i prolazi, svemir Vječni je svemienj, ti jedini Samo u njemu vječna si stalnost! U vrieme miso kamo god zaroni, Kud godjer prhne ona u prostoru, Svud tebe nadje, ali tebi Izkona nigdje ni konca : vječnost Tvojim je viekom, vas sioni svijet Tvojim je stanom! a u svijetu tom Silnom ne mine časak, niti Kapljica kane, nit listak sušne, Nit ptica pisne, misao krene ii Srdašce kucne igdje i ikada Bez tvoga znanja ; sve bezbrojne Stvorove svoje, i sve im znake Obstanka, i jave života im Imadeš ti na umu, i svim se ti Odzivlješ otcem pravednikom, Ljubav bo tvoja sviju je majka ! Sva sila, sva moć svieta ovog tvojoj U ruci leži ; njom svemogućnicom Tvoriš i držiš i ravnaš sve S viete i vieke, i njom ih mrviš! A1 tu uz moć i silu, koja tvojoj U ruci leži, ona opet ti je I blaga svakog puna, tako Njom i usrećuješ sve, što činiš, I sreću svu u vlasti svojoj imaš. 0 ti ju vječnim milosti poplavom Sirom razlievaš, i vaskolik Sviet vječitim uspjehom nataplješ;