Topola

51

Na strane sve i svud? Ah u zrcalu Ljudskoga tiesnog pojma cjelovite Slike ti nema . . . mjera ne mož’ Da neizmjernosti, kap da mora Bude okvirom ! Ti sve nadilaziš, Svih preko medja ti se razširuješ, Svih iznad stupnja ti se dižeš, A što o tebi u um siže nam, To jeste ono malo, i sužnju što Od neba silnog tiesan na prozor mu Uze zasieva ! St a si, umu Ostaje tajna do vieka ; ali U srce svako, kom se otvaraju Pram nebu čuvstva cvieti, neprestano Sipe, kô blaga rosa, viesti; Kakav nam jesi, o Bože tajni! 11. Ti jesi blag i dobar i milostan, Ti jesi jak i mudar i pravedan, Ti jesi svet i blažen o ti Jesi jednome na struku razvoj Sviju vrlina ! Um si nad ume sve, Vječnik vremena, car neizmjernosti, Vladar udesa! Tebi nema Para, ni druga, ni premca, niti Takmaca: jedin ti si za sebe u Svemiru bitnik, a sva druga bivad Pram tebi to su praške, što tek Tvom se na suncu vide, da jesu ! Sve s tebe biva : vir si, iz kojeg svi Životi teku, more, u kojem se Sve smrti tope, uzrok prvi Svega na svietu i cilj mu zadnji !