Topola

Glasak ti je ko s čarobna zvonca, Riečca sladka, ko da medom teče, Najmučnije tebi je najpreče; Nemaš varke, ne poznaš zaklonca, Obzor ti je otvoren i velik, Tvoja vjera tvrda kao čelik, Tvoja milost bez kraja i konca ! Tko bi moru biser povadio, Tko bi njemu prebrojio vale, Tko bi tvoje napjevô se hvale, Tko li čare sve ti izslovio ! ? Nitko za sad pojedinim tvorom, Tek kad vas sviet tvojim bude sborom, Bit će spjev mu tebi doličio ! 0 sdružuj ga, majko svegrleća, Širi, širi svoje blage ruke, I obuzmi sve na zemlji puke, Od sebičnih pojedinih sreća Da im bude jedna svemoguća, Jedno blago blaženih tisuća, Kô vonj jedan s kite razna cvieća!

Kada kucne časak tomu dobu A kucnut će, to svi dusi mniju, Koji svieta korak razumiju Kada mržnju, zavist, gnjev i zlobu Smrt iztriebi izmedj čovječanstva, Tad će uzkrs tvoga veličanstva Na njihovom slaviti se grobu. Ne topova zaglušnom tutnjavom Jer topova više biti ne će, Ne tamjanom uz goruće svieće, Niti drugom zablještnom pripravom Koje sgrade u tiesnih zidinah, Već u hramü nebeskih daljina Obće sreće divnijem pojavom : Bratska sloga spajat će sve ljude, Pomagat se bit će pomoć njima, Usrećivat bit će sreća svima, Ter će s tebe oni pjevat svude: «Blago nebo, na zemlji si veće!» Slava tebi u ime te sreće, Blago dobi, kad će to da bude ! Petar Preradović.

Majci.

Lik tvoj mili, majčice moja, Nad prošlim mi pomalja se viekom, KÔ pun mjesec nad noćnim vidjekom Svršena boja. I u blagu tu mjesečinu, U okrilje utječem se tvoje, Kada godjer bježim tuge koje Sadanju tminu.

I počinem pri tebi, panem Na krilo ti glavom i zabušim Lice si u nj, stisnem se i skrušim, Diete postanem. A ti kô što nekada rabiš : Šuškajući po glavi ml liepo, Čelo gladeć, Ijubeć oko sliepo San mi dovabiš.

57