Topola

68

U oči rata. N ebo modro evo se oblači, Lonja grozna pomrčala dan, Strava ledom svako srce kvači : Boj nam ljuti sprema narod stran. Sto će sada, komu narav mati Celik-srce i pjestnicu krati, Sto će, što će sad golubak moj ? Sad će žarke zakrižati striele, Grom. za gromom zatutnjet će sad; Hrast će praštit i pravjeke jele, Riknut vjetri, ko što riče had. Oj a što će u toj groznoj srneći Moj golubak, što će sad ljubeći Na dalèku, mili Bože moj ! Oj da mogu sakrit ga u grudi, Krilit vjernom desnicom si tom: Nit bi plamen plašio ga hudi, Nit mu tutnjem naudio grom, Ljubav moja, poput alem-štita, Odbila bi striele, koplja vita : Spašen, sretan eto golub moj ! A1 kad sudba reče mi daleko Od golubka miloga mi poć’, Evo, Bože, k tebi se utekoh : Tvoja mi ga neka brani moć, Ja u ljute vesel idem boje, Mrem i živem polag volje tvoje : Samo golub ne postradaj moj ! Lavoslav Vukdić.