Topola

Čestitu me toli učini, Da nie druge čestitije, Onoj moći i svetini Čijoj slike nigdje nije. Od plemena do plemena Božju milost uživaju Čeljad srca umiljena, Koji od Boga straha imaju. Svemoguće njeg’ve desne Vlast bezmjerna, kâ sviet stvori, Glase ohole i obiesne Poplesane na tie obori. Mogutnike usione Sa gospodstva smače i dignu ; A snižene i priklone Na mogućtvo pouzdignu.

Übogima još udieli On dobara svakih množtvo, A bogatih družbu ucvieli, I dovede na übožtvo. Najposlije sina svoga, Od kog stvari draže nema, Za odkup sužnja svieta ovoga Hotje poslat umrlima? Milosrdje neizrečeno I ljubav ga vruća usili, Izraelovo da koljeno Darom rajskim on pomili. On Adamu slugi svomu Sreće obeća podat ove, I svem rodu čestitomu, Kî je od krvi Abramove. Gjon Palmotić.

Psalam Davidov.

Gospodine, kî sve vrime Nas mudrime Vladaš zrakom znanja tvoga; Čudno ti je nade svime Tvoje ime Po državah svieta ovoga. Zlatniem krilim prosvietliše I prikriše Zemlju, o slavni gospodine, Ter od neba vele više Uzleti še Tvojieh slava veličine. Pače nek bi jur prestale Sve zahvale, Kiem’ se osvetni diči pakô ;

Mliečna usta djece male Na tvê hvale Podigô si i potakô. Gledam, gledam (ah čudesa !) Tvâ nebesa, Ruke tvoje hitra d'ila: Zviezde ohole s vedra uresa I iz ničesa Stvoren mjesec pun svjetlila. Tiem, što j’ čovjek, da svedj ima Nad inima U spomeni svojoj mjesto? Sto j’ umrli, da tvojima Milostima Pohodiš ga toli često?

73