Topola

Ti si njega blag i mio Po niži o Rajskieh dvoran’ malo manje : Slavom ga si ti krunio, I uznio Tvoga stvora na vladanje. Pod noge si vrgô svoje Ti sve, što je S mirniem ovcam krotkieh stada : I živuće s tiem svakoje, Skupno koje Pase plodnieh vrh livada.

S brzim jatim letuštieme Ribe nieme, Kieh vodeni jaz zatvora; Kê putima studenieme Svako u vrieme Setaju se sinja mora. Bože ! o Bože naš presveti, Kom’ živjeti Svako biće držano je; Ah čudno ti siva i leti Po svem svieti Nedohitno ime tvoje !

Otcu i Sinu bud’ podana Slava izbrana, Budi i Duhu, kî raj vlada: Kakva njima s prvieh dana Bi davana, Podaj im se svedj i sada. Ignjat Gjorgjić.

Molitva hrvatskoga rodoljuba.

Bože ! koj’ si doveo rod Hrvata Na jug topli sa hladnih Karpata, Gdje no staše Hrvatska velika, Daj, da rodu svane stara dika. Vodeći ih preko sedam rieka Po sedmeroj braći sedmog vieka, Dao si zemlje Hrvatom prostrane Od Dunava, Mure do Bojane; Daj, da budu s nova ovi kraji Od hrvatske vlasti zavičaji, Daj, da Hrvat vrage sve satare, Ko' što j’ šatro Gote i Avare.

Bože ! Ti si dao mač osvete Ljudevitu, kada Franke klete Trikrat razbi, i trikrat narodu U sedam Ijet povrati slobodu. Ti si dao kraljem našim slavu, Oprieti se mletačkomu lavu, Razbit Niemce, Franke i Normane, Zadat Rimu i Bizantu rane. Daj, o Bože ! sada, kada s nova, Nakon sedam prošlijeh viekova, Narod pravo krune svoje spasi, Da se vrate slobode mu čaši.

74