Topola

Ti si, Bože, voljom tvom Hrvata Stvorio štitom sred mira i rata Za krst, za red, za ljudsku prosvjetu, Na barbara najgroznijih štetu. Daj, o Bože! ini da jezici Ugledaju u istinskoj slici Rod hrvatski i njeg’ve zasluge, Pa da skrše zadane mu tuge. Ti si, Bože! sred Hrvatske stare Uništio Turke i Tatare, Podigô si krvnieh spomenika Pokraj Jajca, Siska i Grobnika.

Dao si rodu Zrinjske i Hrvoju, Množ velikih muževa na broju, Al si dao još i odmetnika, Roda svoga jadnijeh krvnika. Daj, o Bože ! viek i savez novi Da sad stvore hrvatski sinovi, Odmetničtvo i jal da prestane, A narodu novo sunce svane. Tebi se je stavit, Bože! htjelo Jugoslaviji Hrvatsku na čelo, Da duševnom silom napried krene Braću Srbije, Bugare, Slovene.

Daj, o Bože, bratskoj da u slozi Roda sreću ništa već ne sgrozi, Ti rod ravnaj, ti ga napried vodi, K veličini, k prosvjeti, k slobodi, Ivan Kukuljević-Sakcinski.

Himna srpanjski m žrtvam.

Vience pletu mlade Hrvatice, Vience pletu i grobove kite, Suzam’ rose vienac, križ i lice, Tiho šapću rieči uznosite ; «Slava njima slava svima, KÎ umiru slično njima ! » Jeste, budi vama vječna slava, Našeg roda mučenici veli ! Zrake sjaju oko vaših glava, Lovori su vaši neuveli : Slava vam, a onim kletva, Kih ste bili krvna žetva. Prvi temelj k Pantheonu vieka, K samoćutju gdje se rod naš diže ! Žrtvovanja dičnog tužna jeka,

Kâ do uha Europe stiže : Slava trepti nad grobovi, Koji kriju to, što ovi. Što vas ruke zakaljene hule, To potomstvo nikad ne oprosti, Svetogrdje radi te će trule Proklinjat im još u grobu kosti : Slava vam, a prikor njima, Prikor dušam nesramnima! Vaše suze, majke, otarite, Uzdisaje ustavite, seke, Sinov’ma se, braćom ponosite, Ki proliše za dom krvi rieke : Iz grobova slava niče, Krv Abelâ k nebu viče.

75