Topola

94

rijski i praktično toliko računa, da je Englez Tunstal, 1 koji je o tom obilno pisao, morao priznati, da prama njemu ne zna iz računstva ni toliko, koliko iz visokonjemačkoga jezika. 2 Pa ne bijaše on samo tomu vješt, već i drugim matematičkim granama: geometriji, astronomiji i muzici. Jer dok bi čekali, da im se jela u želucu raspadnu i da ih probave, pravili bi sijaset malenih Ijepušnih geometrijskih sprava i oblika, a isto bi tako primjenjivali astronomijske zakone. Poslije toga bi se razveselili glazbenim pjevanjem u četiri grla, ili bi o kakovoj temi pjevali tako glasno sve dotle, dok im ne bi ponestalo glasa. Sto je do glazbala učio je : lutnju, spinetu, harfu, njemačku frulu s devet lukanja, violu i bas-trublju. o) Pošto bi taj sat tako upotrebio, pošto bi mu se hrana probavila i pošto bi obavio naravsku potrebu, bavio bi se opet tri sata i više svojim glavnim naukom, koje da ponavlja jutarnju lekciju i da začetu knjigu pročita, koje da starinska i rimska pismena piše, crta i pravi. Kad bi to obavio, otišli bi iz kuće s mladim plemićem iz Tourene, koji se zvaše Gjmnast. To bijaše njegov nosilac oružja, koji ga je obučavao u svjema viteškim vještinama. Kad bi se preobukli, zajahao bi jednoga konja za trku, jednoga prostijega konja, jednoga pastuha, jednoga berberea, lakoga konja, pa bi sto puta obišao trkalište, silio bi ga, da se u zraku prebacuje, da skače preko jama, ograda, da na kratko u kolu kaše lijevo i desno. Tuj ne bi pre-

1 T u u st a 1 ili T onst a 1, rodio se god. 1476., biskup durhamski i kancelar nadbiskupa kanterburskog, tajnik kralja Henrika VIII., matematičar i filozof. Napisao je knjigu: De arte supputandi libri quatuor. London 1522. i Pariz 1529. Na ovaj se spis ovdje Rabelais pozivlje. 2 Ovo je poslovica u Francuskoj, kao šio mi kažemo: „To mi je kineski“.