Topola

117

gude. Osnov za ovakove i ovim slične knjige srednjega vijeka jesu etimologije Izidora de Sevilla, a gramatički stihovi za mišljenje, koji su gdjegdje uvršteni, bit če izvađeni iz priručnih knjiga, kao što i mudre izreke iz. Vergilija, Ovidija, Horacija, Lucana i Juvenala potječu iz zbiraka za praktične svrhe. Puno opširnija školska knjiga bijaše Margarita philosophica od Kartuzijanca Grgura Reischa (koncem petnaestoga stoljeća), koja je u 12 knjiga sadržavala gramaticae rudimenta (u stihovima) dialecticae principia, rhetoricae partes, arithmeticae species, musicae principia (s kajdama), geometricae elementa, astronomiae theorematica, naturalis philosophiae principia, alchimiae principia, nešto de anima i de principiis philosophiae moralis“. e) (Str. 86.) Slična je Montaigneova tužba. „Pogledajte mladića kad nakon petnaest ili šesnaest godina dođe iz škole! Ništa beskorisni) ega od njega! Sve, što na njemu opažate, sastoji se u tom, da je latinštinom i grštinom postao veća bluna i oholica, nego je doma bio. Morao bi donijeti dušu punu nauka, a donese je samo nadutu“. Str. 53. f) (Str. 87.) „Naloži dječaku, da govori“. Jurve prije nekoliko redaka spominje pisac bolji dar Eudemonov za govorništvo i razgovor. I Gargantua preporučuje svomu sinu Pantagruelu (str. 106.) da dolazi u javnost. Koliko do toga drži Rabelais, pokazuju ta mjesta. No treba imati na umu, da je prijedmet, o kojem Eudemonu valja govoriti posve prama njegovoj dobi i njegovim sposobnostima. Bakon isto tako preporučuje, da se mladić priuči na javnost. I Locke to zahtijeva od uzgajatelja. „Prije ipak nego li tko može biti iole vrstan da govori o kojoj stvari, treba da mu je ta stvar dobro poznata. Inače je isto tako ludo siliti ga, da o tom govori, kao kad bismo slijepca nukali, da govori o bojama, a gluhoga da zbori o glazbi. (Str. 207. hrv. izd.) Istinabog velikom su većinom učitelji u tom složni, da se već za rana učenik mora vježbati u tora, da javno