Topola

116

dio svoje mladosti proveo u tom, da je te knjige čitao, te ih, kako se onda tražilo, naučio naizust. Čitavo opisivanje rđava Gargantuina uzgoja čini nam se nekom tužbom Eabelaisovom. Njom kao da je htio iskazati svoju žalost, što je svoje mladenačke godine morao probaviti naukom takovih knjiga. I Luter se slaže s njegovim jadikovanjem (Isporedi a) bilješku). Iz Sehmidove Encyklopedije, dl. „Sredovječno školstvo“ dodat čemo o toj stvari još nekoliko riječi, koje se slažu s Kabelaisovim popisom bljutavih učevnih knjiga, koje su se u njegovo vrijeme upotrebljavale : „Mjesto starih gramatičara služila je u kasnijem srednjem vijeku daleko i široko (po prilici počevši od g. 1240.) knjiga Doctrinale puerorum od Aleksandra de Villedieu. To bijaše loša gramatika u stihovima i srokovima. Knjiga se priključuje na Prisciana, te se sastoji od tri česti : etimologije, sintakse i izgovora. Ma koliko bila nesavršena, vanredno se puno upotrebljavala. Eačuna se, da je u petnaestom stoljeću izašla više nego u pedeset izdanja. Izdanja šesnaestoga stoljeća sadržavaju ponajviše samo 111. knjigu, jer su se za I. i 11. dio već priučili upotrebljavati druge gramatike (n. pr. od starijih Diomedovu, a od novijih knjigu Ivana Despauterija. Uzrok, da se Doktrina! toliko upotrebljavao, bio je svakako taj, što je pisac gramatike dodao sadržaj glavnih odsjeka staroga i novoga zavjeta u 212 stihova, i to u takovoj kratkoći, koja zaokupljuje pažnju i potpomaže pamćenje. Druge učevne knjige za latinsku obuku bijahu Gemma Gemmarum, Catholicon (od Ivana de Balbi, Dominikanca četrnaestoga stoljeća), Modus latinitatis. Veoma je čudna školska knjiga Cisio-Janus; to je koledar, koji se sastoji od 24 latinska stiha. Nastao je možda već u desetom ili jedanaestom stoljeću. Još Melanchtonu je CisioJanus zadavao posla. Naravno je da su te školske knjige sada veoma rijetke. Kao izvori za poznavanje jezika i starine još su i danas znameniti latinsko-njemački rječnici onoga doba, kao što je n. pr. Yoeabularius optimus od W, Wackernagela, izdan g. 1847. Zanimljiv je s toga, što je u njemu sva zaliha riječi poredana po sadržaju, a po abecedi samo ondje, gdje to po sadržaju ne bijaše mo-