Topola

136

radnost i samostalnost. (§. 46.) ; „Ako se volja djetinja previše skuči i ponizi ; ako se životni duhovi djece preoštrim upravljanjem potište i slome, oni izgube svu svoju krepčinu i radljivost“. (§. 66.): „Naravne sposobnosti svakoga djeteta valja koliko je moguće unapređivati“. (§. 73.): „Stalno je, da djeca isto tako, kao budi tko od nas odraslih, mnogo drže do toga, kako bi pokazala, da su slobodna, da njihovi vlastiti dobri čini stoje do njih samih, da su samostalna i neodvisna“. (§. 98.): „Dječak će početi cijeniti znanje, kad vidi, kako ga ono usposobljuje, da sudi“. (§. 121.): „Možda katkada ne će biti s gorega, da obodrimo njihovu radoznalost dovađajući im pred oči čudne i nove stvari s namjerom, da ih podražimo na istraživanje“. (§. 195.): „Ugajatelj treba da u svom učeniku probudi ljubav i štovanje spram znanja i da mu pokaže putove, kako će moći sam stjecati i usavršivati znanje, kada usbtije“. (§. 200.) : „Uči dijete, da postigne gospodstvo nad svojim sklonostima, ter da svoje pohote podvrgava razumu. Kada to polučiš, ter mu to postojanim vježbanjem prijeđe u naviku, ispunio si najtežu čest zadaće“. (§. 81.) : „Vrlo je znamenito i dostojno našega truda, da se duh priuči, kako bi stekao gospodstvo nad sobom, te se osposobi, da se po svom vlastitom izboru odvrne od žestoka čeznuća za kojom stvari“. Rousseau veli o tom ovo (sv. 11., str. 10.): „Zadaj djetetu pitanja prama njegovoj shvatljiyosti i gledaj, da ih samo rješava. .. . Nek se znanosti ne uče, već ih neka pronalazi“. (Str. 12.); „Uzgojen u duhu mojih načela, naučan svoje oruđe vaditi iz samoga sebe, a nikad se ne utjecati u pomoć drugomu, van kad vidi svoju nedostatnost, tvoj će uzgajanih svaku novu stvar, što je vidi, dugo razmatrati, a da ni riječce ne probesjedi. On je mislilac, a ne pitalac“. (Str. 15): .Ako ti se učenik kada prevario, pusti ga, da se prevari, te ne popravljaj njegovih bludnja. Čekaj mirno, dok bude vrstan, da ih sam sobom opazi i popravi, ili u povoljnoj prilici udesi kakovu operaciju, kojom će ih spoznati. Kad se ne bi nikada prevario, ne bi ga iskustvo tako dobro poučavalo“. (Str. 25.): „U istinu oni pojmovi o stvarima, što ih ovako sami sobom naučimo,