Topola

71

lais je ovdje sasma zaboravio, da je njegov učenik orijaš, golema želuca. Filozof, koji ozbiljno raspravlja o ljudskoj naravi, onakovoj, kakova jest, posve je ostavio stanovište romanopisca i fantaziste. U uzgoju, što ga Eabelais zamišlja, učenik vazda uči, pače i kod jela. Tuj se obuka sastoji u čavrljanju, u razgovoru o jestvinama, o stvarima, koji Gargantui udaraju u oči, o prirodi i svojstvima vode, vina, soli itd. Svaka je nova stvar prilikom za novu lekciju. Uzgajanik bez ikakova napora stječe mnoštvo korisnih spoznaja. Ovdje prepoznajemo prvu klicu metode, koju danas zovemo zornom obukom, a koja se sastoji u tom, da djetetu pokažemo stvar, koje mu svojstva kanimo opisati, čitamo li n. pr. u pučkoj školi basnu, u kojoj se govori o ptičjem gnijezdu, valja da pred učenikove oči donesemo pravo gnijezdo. U tom je sustavu osjetna stvar ishodište predodžbi, apstraknomu tumačenju. Koliko li će dijete lakše sačuvati u glavi općenitu predodžbu, ako tu predodžbu uvedemo i namjestimo u njegovu fantaziju pod nadzorom (da tako rečem) neke osjetne uspomene ! Ove se istine danas nameću pedagogiji. Rekao bih, da ih je Eabelais vidio, kad je zahtijevao, da sve ono, što Gargantui udara u oči, bude prijedmetom za pitanje i za tumačenje ; isto ih je tako vidio, kad je tražio, da učenik uči matematiku igrajući se „za odmor i zabavu“. I zbilja, kad bi svršili svoj obrok, te oprali ruke i oči u lijepoj svježoj vodi, pošto bi zahvalili Bogu krasnim pjesmama spjevanim u pohvalu darežljivosti i dobrote božje, doneslo bi im karte, „ne da se igraju, već da iz njih nauče tisuću malenih uljudnosti i novih izuma, koji su se odnosili na aritmetiku ; na taj mu način omili ta brojčana znanost“.