Topola

Veji, orum, m. Vej, grad u Etruriji. Odt. J) Vejens, ntis, adj. i supst. rn. vejski, Vejanin; pl. Vej entes, Vejani. 2) Vejentanus, adj. vejski; supst. -tani, orum, m. Vejani, Eutr.; -taman, i, n. (Hor.) vrsta loša vina; -j- jedno dobarce. 3) * Velns, vejski, adj. dux = Tolumnius. Vejovis, is, m. {* Vediovis) Vejovis, starorimsko božanstvo, koje je imalo moć osvete. vel, disjunktivna konjunkćija [upr. imper. od volo uzmi što te volja] stavlja se jedanput ili više puta ili, ili ili, dijelom ■— dijelom, koje koje, isključuje nešto, ali tako, da se pušta, na volju, da se pridrži = ili ako hoćeš, ili kako te volja, ili bilo što mu drago, ili također ; sr. aut 1. ve, sive), fortuna populi posita est in unius voluntate vel moribus; regem vel hostium ferro vel inopia interiturum; vel spectator laudum tuarum vel particeps vel socius vel minister consiliorum; s potius ispravlja ono, što je sprijeda, homo minime malus v. potius vir optimus, ex hoc populo indomito v. potius immani ili, da bolje rečem; tako i vel dicam = ili pače, a plerisque v. dicam ah omnibus, stuporem hominis v. dicam pecudis, mihi placebat maxime v. dicam minume displicebat; također (Cio. Phil. 2, 26, 65.) vel ut verius dicam. Napose a) sa sup. : svaki, gotovo, baš, upr. elipiički, vel ex hoc intellegi potest = vel ex aliis rebus vel ex hoc i. p.; sophistes vel maximus; adolescens v. potentissimus; vel maxime, b) osobit o, najpa 6 e, vel ut a te ipso ordiare kadšto na pri mj er, vel quas (literas) proxime acceperam, quam prudentes ! Velabrum, i, n. Velabar, a) V. majus, trg u Rimu uz Aventin, trg živeža, Plaut. Hor. b) V. minus, drugi trg u okolici Karine (Carinae); odt. pl. o jednom i drugom, Prop. Ov. velamen, inis, n. [velo] pokrivalo, odijelo, circumtextum; * pictum croceo v. acantho; * miseris velamina nautis; (Tao. Germ. o. 17.) eiigunt feras et detracta v. etc. velamentum, i, n. [velo] -[pokrivalo, odijelo, corporis; u pril., hactenus Nero tlagitiis et sceleribus velamenta quaesivit, Tao. Navlast. pl. maslinove grančice omotane vunenim vezicama, što su ih nosili ljudi moleći zaštitu i milost, supplicum, Liv. Curt .; -J- v. et infulas praeferentes; *v. manu praetendere supplice. Včleda, ae, f. Veleda, jedna djevica u Germana, koja je kao proročica uživala božanska štovanje. Tao. veles, Itis, ni. obično u pl. velftes, um, lakodružani vojnici, koji su neprijatelja uznemirivali, a zatiyn uzmicali, car kaši; tp. peckajući, scurra.

Telia, a e, /. Veli ja, 1) dio palatinskogd brežuljka u Rimu. 2) latinsko ime primorskomu gradu Eleji [’ EUa ] u Lukaniji. Odt. qj Veliensis, adj. velijslci; supst. -ses, ium, m. Velijani. b) Velinus, adj. velijski, Verg. * velifer, fera, feram, adj. [velum-fero] jedrbnosan, navis , jedrenjača. velificatio, onis,/. [velifico ]jedrenje,jedn. Oio. fam. 1,9, 21. velifico, 1. [velam-facio] razapeti jedra, jedriti, * nauta per urbanas aquas, velificor, dep. 1. [velum-facio] 1) * = velifico. 2) ip. punim jedrima za čime ići t. j. svoj ski se zašto zauzim at i, raditi, truditi se za, honori suo; (Cael, u Oie. ep.) alcui. 1. Velinus gl. Velia 2) b). 2. Velinus, i, m. Ve l in, jezero u Sabinskoj, lacus V.; fontes Velini rijeka Velin sa svojim različnim granama, Verg.; Rosea rora Velini, dolina velinska, Verg.; tribus V. i (Hor.) samo Velina u dolini velinskoj. Veliocasses, ium, ili Veliocassi, orum, m. Veli o k a si, narod na desnom brijegu, rijeke Seme. velitaris, adj. [veles] čar kaši, anna; hastae. velitatio, onis, /. [velitor] tp. za dij ev anj e, zagriza nje, zadirkiv anj e, b o okanj e, Plaut. velitor , dep. 1 . [veles] upr. zadirkivati, čarkati, zagrizati, stoga (Plaut.)psovati, rij ečati se. Velitrae, arum. f. V elitr a, grad Volštana (Volsci) u Laoiju, s. Vele tri. Odt. -teruus, adj. velitar ski; supst. -terni, orum, m. Velitrani. * velivolans, tis, adj. [velum-volo] = velivolus j edr eo i, na pjesn. mjestu jedn. u Cio. div. 1, 31, 67. * velivolus, adj. [velum-volo] j e dre ć i, rates, jedrenjača; mare, po kojim brodovi jedre. Vellaunodunum, i, n. Velauno dun, grad u zemlji Senona u Galiji, danas po svoj prilici Chat e a u-L and on. Vellavi, orum, m. Velavljani, oeltski narod, današnje Velay u Gevennama u Francuskoj, jedn. Caes. h. G. 7, 75. Vellejus, Vel ej, ime plemenu rimskomu; Gajus V., prijatelj govornika Krasa, pučki tribun god. 91. prije 75., pristaša Epikurove Jilozofije. vellico, 1. [intenz.od vefio] čupati, štipati, Plaut. 2. tp. štipati = riječima zadirkivati, rešetati, maledico dente, absentem ; * žalostiti, vrij edati koga Ijubomornošču. 1121

Veji—vellico