Topola

o stvari ne odluči; postulare v. secundum libertatem, zahtijevati, da čude tko slobodan, dok itd. ; naprotiv dare v. ab libertate in servitutem ili dare v. secundum servitutem, decresse v. secundum servitutem, svojom riječi odrediti, daje tko rob, dok itd.; injustis vindiciis ac sacramentis petere alqd. vindico, (od vindex, zapravo venum dicere, kazati cijenu) 1) sudbeno . tražiti svoje natrag, kao vlastništvo ili da se stavi na slobodu, v. sponsam in libertatem; puellam in posterum diem, pribaviti joj slobodu; vindicatur Verginia spondentibus propinquis, daje se sudbeno (ocu, u čijoj je dosadi vlasti bila) natrag; in jure v., specijalna forma legis actionis u parnici o vlastništvu, jer je ovaka parnica bila spojena sa simbolskom radnjom, da je tužitelj štap (festuca ili vindicta) i ruku sa svečanom formulom položio na stvar, a isto tako zatim tuženik, agerent tecum lege primum Pythagorei omnes atque Democritii ceterique in jure vindicarent physici etc., Cio. de or. 1, 10, 42. Odatle uopće a) tražiti što kao svoje, prisvajati sebi, svojiti sebi, pripisivati sebi, Chii Homerum suum v.; decus belli ad se; omnia pro suis; * antiquam faciem, opet na se primiti; libertatem, b) pdstaviti u slobodno stanje, osloboditi, alqm; Galliam, rem publicam in libertatem; te ab eo v. et libero; se ad suos; * dura ad saxa revinctam; * alqm bis Grajum armis, c) o sigurati, zaštititi, sačuvati, libertatem; alqm a molestia, a labore, a miseriis; domum suam a solitudine; se ex alqa re. d) po stupati protiv, kazniti, osvetiti, in socios severe ac vehementer; in quo eo gravius Caesar vindicandum statuit; maleficium in aliis; f se de fortuna praefationibus, vindicta, ae, f. [vindico] 1) oslobođenje, izbavljanje, spasenje, libertatis; mors una v. est; v. vitae, spasenje. 2) štap slobode, kojim je pretor dotakao roba, kad se na slobodu, puštao [manumissio per vindictam], neque censu neque vindictfi, neque testamento liber factus est; ovamo šibajući, Hor. sat. 2, 7, 76. 3) * f osveta, kazna. vinSa, a e,/, [vinum] 1) vinograd. 2) * -j- trs, dokot. 3) zaštitni krov, vinea, kojim su se kod podsjećanja braniti od neprijateljskoga strjeliva (sr. testudo), vinetum, i, n. [vinura] vinograd; u posl. gl. caedo. vinitor, oris, m. [vinum] vinogradar, v incili r. vinnulus, adj. mio, sladak, oratio, PLaut. vindlentla,’ ae, /. [vinolentus] 1) pijanost, kao slanje, vinolenti. 2) pij anstvo, nagnuće na pij anstvo.

vinolentus, adj. s komp. i sup. [vimim] pijan, na pij anstvo sklon, inter sobrios; sobrius in vinolentiam vinolentorum incidat; furor; medicamenta, vinom Izmiješani. vinosus, adj. s * komp. i (pretkl.) sup. [vinum] pun vina, napit, pijan, modice vinosi, Liv.; Pyrrhia, Hor.; odan, prijatelj vinu, vinski brat, * v. amator; * Homerus; * senex (o Anakrejontu); * vinosior aetas; (Plaut.) vinosissima lena. vinum, i, n. [oi’vog] vino; * \ vina; meton., piće, vino, ad vinum diserti; in vino ridere per vinum; * inter vina; * post vina; * Elpenor nimii vini, pijan ; vino lustrisque confectus; in vinum pronior; * dapibus vinoque sepultus; * indulgent vino, viola, a e,/, [tor] 1) ljubica, in viola aut in rosa dicere; također (Verg.) šeboj, mollis. 2) * ljubičasta boja (Jarba), tinctus viola pallor amantium; lana Tarentino violas imitata veneno. * violabilis, adj. [violo] povredljiv, sto seni oz e ili smij e povrijediti. violarium, ii, n. [viola] gredica ljubica, ljubi on jak, Hor. Verg.- Ov. violarius, adj. [viola] ljubi car, m. a štilac u ljubičasto, Plaut. viSlatio, onis, f. [violo] povređivanje, oskvrnuće, templi, violator, oris, m. [violo] skvrnitelj, sr amolitelj, juris gentium; templi; f foederis, violens, tis, adj. [vis] = violentus, * Aufidus; * victor (equus). viSlenter, adv. s komp. i sup. [violens] silovito, napržito , žestoko, goropadno. quaestio exercita aspere violenterque; ■[ proconsulatum non minus v. gessit; f alqm increpare (Ter.) v. tolerare; * Tiberim v. ire undis. violentia, ae, /. [violens] silovitost, gorbpadnost, žestina, napržito st, hominis; fortunae, podmuklost; f gentium, j- ingenii; * vultus. viSlentus, adj. s komp. i sup. [vis] silovit, goropadan, žestok, napržit, homo; censores; (Tao.) violenta luctu et nescia tolerandi; ingenium; opes; impetus; amnis; tempestates violentissimae; violentum est dicere, previše, presilno; * ira; * pectora; * violentior Eurus; * pars violentior natalis horae, o zvijezdi štipavcu, koja je najžešće kumovala mojemu porodu; * v. (hrabar) in armis; f homo violentus ingenio. vi6lo, 1. [vis] silovito po stup at i, kl disat i komu, povrij editi, zlostavljati, obesoastiti, sramotiti, oskvrniti, alqm; patrem; parentes; •[- feminas; * corpus vulnere;

1145

vindico— violo