Topola

smrt; * faga, (Ter.) consilium. 2) u duševnom obziru, u dobru smislu : brz, okretan, mens, qua nihil est celerius; * animus; * oderunt sedatum celeres; * s inf.; u zlu smislu: nagao, brz; žestok, ndpržit, consilia celeriora; iambi; * s inf., irasci, celere, adv. = celeriter, Plaut. Celeres, um, m. [srodno s x&rjs] konjanici, po starim piscima staro ime vitezovima rimskim (isprva 800), kao kraljev, tjelesna straža. celeripes, edis, adj. [celer-pes] (rijetko) brzali og, lak. celeritas, atis, f. [celer] brzina, hitrost, c. et vis equorum; c. dicendi ili in dicendo; verborum, orationis; c. belli; cavendum est, ne in festinationibus suscipiamus nimias celeritates; c. veneni, brzo djelovanje ; pren., c. ingenii, amicorum, marljivost, consilii, prisutnost duha; 7 cogitationis; f percipiendi, celeriter, adv. s komp. i sup. [celer] brzo, h i t r o. celero, 1. [celer] übrziti, pb spj e siti, * fugam, * viam, * gradum; -|- victoriam; intranz. * -}žuriti se, hitjeti. Celetrum, i, n. Celetar, grad u Maoedoniji. Celeus, i, m. [KO.i6g\ Celej, kralj u JEleuzini (Eleusis), koji je božicu Cer eru gostoljubno dočekao, te se od nje učio poljodjelstvu i mistorijama (tajnama), Verg. Ov. eella, ae,/. sobica a) spremnica, komora, klijet, hambar, žitnica itd., cella vinaria, podrum, pivnica, olearia, uljara, penaria; in cellam imperare, dare, emere, sumere, za kućanstvo. b) komora, sobica, Ter.; osb. za robove, o) u hramovima, onaj dio hrama, gdje je stajao kip boga: kapela, c. Jovis, d) * f u ulištu (košnici): stanica, okce. cellarius, adj. [eella] (Plaut.) komorni, pivnioni; odatle supst. -ius, ii, m. konobar, p iv ni čar, Plaut. i kasno. celo, 1. 1) lajati, kriti, sakriti što od koga, alqm alqd, (rijetko) alqm de alqa re ; pas. samo s pron. u n., celor id, Nep., hoc, Ter., ponajv, celor de alqa re, de maximis rebus a fratre celatus; celo alqm, sa k riva ti, taj at i, kriti od koga, omnes deos hominesque; celabar, sakrivalo se od mene; * non ego celari possim, quid etc. ; * c. alqm in alqa re, skrivajući prevariti. 2) lajati, zataja ti, arma; sententiam ; factum ; * celata virtus; * aurum terra, # uterum manibus, prikrivati; c. alqm. sakrivati, sakrili, * se tenebris; * celabitur auctor, ostat ce sakriven (nepoznat). celox, ocis, f. [isprva adj. so. navis, srodno s celer] hitroplovka, Liv.; publica, lađica za prtljag, Plaut. celsus, «cy. s komp. i sup. [ od neobičnoga cello, upr. = uzveden ] 1) uzdignut, uspravan,

visok, iz viš en, natura homines humo excitatos, celsos et erectos constituit, uspravne stvorila; status, * cervus c. in cornua. 2) tp. a) o dostojanstvu: visok , uzvišen, celsissima sedes dignitatis et honoris, b) u duševnom obziru, u dobru sm. (rjeđe): veledušan, plemenit, velik, celsus et erectus et ea, quae homini accidei’e possunt, omnia parva ducens; u zlu smislu: ponosit, ohol, erectum et celsum vagari magna cum caterva toto foro; * celsi Ramnes. Celtae, arum, m. Celćan i, narod, koji je stanovao imenito u Galiji i u Hispaniji. Odatle Celticum, i, n. Celtstvo, skup svih celtskih plemena, jednom Liv. 5, 34, 1. Celtiber, eri , m. Celtiber ao, Cat.; Češće upi. Celtiberi, orum, m. pleme u srednjoj Hispaniji. Odatle a) Celtiberia, ae, /. ( zemlja) Celtiberija. b) Celtibericus, adj. oeltiberski. ceua, ae, /. glavni obrok, ručak u Rimljana oko S—4 ure po podne, apparare, facere c. ; alqm ad c. invitare, vocare, -{-adhibere cenae; cenam alcui dare; ad c. ire, Ter.; obire cenas, itare ad cenas; condicere, promittere ad cenam gl. condico, promitto; inter cenam, za ručka, za objeda; -f c. recta, pravi. cenaclum, mlade cenaculum, i, n. [cena] blag bvalište (koje je bilo u gornjem kalu, po tome znači i: gornji kat, a poslije i soba potkr ovnioa, stan za siromahe). Cenaeum, i, n. [Kreator Hxqov] Cenej, sjeverozapadni rt Eubeje, s. Lithada. Odatle * -naeus, adj. cenejski. ceniitlcus, adj. [cena] ručan, spes c., ručana nada, nada, da ću dobiti ručak, Plaut. -J- cenatio, onis, i cenatiuncula, ae,/. [dem. cena], blagbvališnd s obio a. cenatus gl. ceno 2). Cenchreae, arum, / \KiyyQ{ia\ Cenhrea, pristanište korintsko u Saronskom zalivu. cenito, 1. [ frequent . od ceno], (često, obično) ručati, objedovati. ceno, i. [cena], 1) intranz. ručati, bbj edov ati, apud alqm, cum alqo. 2) tranz. obj edo vati, aprum, Hor.; noctes cenatae, noći gosteći se provedene, Plaut.; šaljivo, cenabis hodie, ut te dignum est, magnum malum, zlo okusiti, Plaut.; -}- c. divorum adulteria, za ručka prikazivati. Partio, perf. pas. cenatus (Imo što potus, pransus) ručavši, p o slij e obj e da, i Sali. Jug. 106, 4. statim milites cenatos esse. CSnomani, orum, m. {Ktvopavol\ Cenomani, oeltsko pleme u Galiji cisalpinskoj. censeo, sui, sum, 2. 1) t. t. n) procijeniti imutak građanina rimskoga, te ga upisati u imenik građana, što su cenzori obavljali, da su 'mogli popisivati novake; izvršivali pravo glasovanja u narodnim skup-

177

celere—censeo