Topola

vati, prozivati, očitovati, * magnd supremum voce, * nomen utrumque ciet; nomine, Tao., patrem, imenovati, Liv. Odatle kao t. t. kod dijeljenja nasljedstva, herctum ciere, pozivati na diobu ostavštine (sr. herctum). 2) izazvati čega nije bilo: uzrokovati, učiniti, povod dati čemu, zametnuti itd. motus; pugnam, proelium, hellum, seditiones, sensum; * lacrimas, * fletus, suze roniti, * murmur, * tinnitus aere, * gemitus, stenjati, * belli simulacra; * stragem, počiniti. Cilices, um, m. [KO.ixes] Oiličani; sing. * -jCilix, icis, adj. [KChj\ ciliČki, f. * Cilissa [Kih(saa\ Giličanka. Odatle a) Cilicia, ae, f. [KiUxCa\ zemlja u jugoistočnom primorju Male Azije, b) Ciliciensis adj. oilički. 8) Cilicius, adj. ciliČki-, supst. cillcinm, ii, n. načinjen od ciličke kostrijeti prostlrač, pokrivač. Cilnius, Cilni je, ime etrurskomu plemenu; v. Maecenas. Cimbri, orum, m. [KCfjf}iioi\ Cimbri, germansko pleme, koje je po priči u 2. vijeku poradi velike plime Sjevernoga mora provalilo na jug, gdje ih je Marije porazio na raudskim poljanama 101. g. Odatle Cimbricus, * Cimber, adj. cimbarski. ' eimex, icis, m. stjenioa, ( Hor.) kao rug. Ciminus, i, m. ili Ciminius lacus (Kigivia U/xvt]\ jezero u Etruriji, Verg. Ciminius mons ili saltus i Ciminii saltus, obično Ciminia silva. Liv., također u Etruriji. Cimmerii, orum, m. [Kiggćguu] 1) Cimerijani, iračko pleme uz Azovsko more. Odatle Cimmerius, adj. oimerski. 2) mitski narod u najzapadnijoj zemlji uz Ocean, zastrt tminama i maglom. Odatle * Cimmerius, adj. oimerski = taman, mračan, C. lacus, luci, podzemni svijet, podzemlje. Cimolus, i, f. [ATucolof] Cimol, jedan od oikladskih otoka. Cimon, onis, m. \Kigwv\ Cim o n, vojvoda atenslci, otae. Miltijadov. cinaedicus, adj. [cinaedus] razbludan, i supst. razbludnih, Plaut. elnaedns, i, m. [xlvcuSog\ razbludnih. Plaut. Cal.; kao adj. s komp. bludan, bludniČki, cinaedior, Cal. einelmiatus, adj. [cincinnus] kdvrčast, rudast; kao nom. pr. L. Quinctius C., g. 460. pr. Is. za konzula izabran, god. 468. pozvan od pluga na diktatorstvo. clncinmis, i, m. [xlxiwog] kovrčice, uvojka, u pl. rudež (sr. cirrus); tp. o besjedi: oifrarija, hićen način govorenja. Cincius, Gincije, ime plemenu rimskomu, iz kojega su najpoznatiji 1) L. Cinc. Alimentus, Ijetopisac rimski za drugoga rata plinskoga. 2) M. Cinc. Alimentus, tribun pučki god. 204.

pr. Is. i od njega lex Cincia, da odvjetnik ne smije novaca primati za vođenje parnica. cincticulus, i, m. [dem. od cinctus], pojasi6, jednom plaut. Baoch. 3,3, 28. i- cinctura, ae , f. [cingo] pasanje (način potpasivanja toge). cinctus, us, m. [cingo] pasanje, potpasivanje toge, malne vazda c. Gabinus, gabijsM način nošenja toge, kod koga se rogalj toge povukao mjesto preko lijevoga ramena ispod desnoga pazuha, sto se Činilo kod pobožnih svečanosti; f 2) zaprega ča, kako su je no sili ispod toge stari Rimljani prije semitske tunike. * cinctutus, adj. [cinctus] zapregnut (noseći zapregaču) t. j. stari Rimljani, Cethegi. Cineas, ae, m. [Klvćcis] Čine ja, Tesalac, prijatelj i dvoranin Pira, kralja epirskoga. * cinerarius v. ciniflo. Cinga, ae, f Cinga, pritok Iberov, u sjevernoj Hispaniji. Cingetorix, igis, m. Cingetorig, 1) knez Trenera, u Galiji. 2) knez britanski. cingo, nxi, nctum, 3. 1) pas at i, opasali, latus ense prlpasati mač, Ov. ; cesto u pas. medijalno; opasa ti se, cingi ferro, * fex-rum, prlpasatimač; Hispano gladio ; cinctae ad pectora vestes, zapreci ; * alte cinctus, visoko zapregnuti. Odatle * c. tempora floribus, ovjenčati, nakititi, * ramis, * lauro, * myrto ; alqm insignibus fortunae, Tac. 2) o gr aditi, opkoliti, opkopati, obzidati, zatvoriti, hiberna, castra vallo; urbem moenibus; flumen cingit oppidum; * cinxerunt aethera nimbi, zdstrijeti, * polum coetu, o labudovima: oblijetati u jatu ; pren., diligentius urbem religione quam ipsis moenibus. Napose u vojnom jeziku a) štititi, zakloniti, zdklanjati, braniti, equitatus latera cingit; agmen valid&manu. b) pritisnuti, zapremiti, opasali, podsjesti, zatvoriti, corpus (opsadne opkope) coronft militum; murum so. militibus; urbem omnibus copiis, * obsidione; * ab armis hostium cingi. 3) (pjesn. i kasno) o čeljadi: ići, o bok pratiti, alcui latus; alqm. 1. cingulum, i, n. [rijetko -lus, i, m. a) pds, pojas, osb. za žene; odatle b) * pripdsač, kaj asa. c) * potprug, kolan za životinje, d) (zemaljski) pojas, zona, cingulus terrae. 2. Cingulum, i, n. Cingul, gorski grad u Pioenskoj [Picenum). ciniflo, onis, m. [cinis-flo] (rijetko) zapravo ~piripepeo“: dicti ciniflones, quod in cinerem flant ad ferrum calfaciendum Aero. Tako zove Horaoije podrugljivo = cinerarius, robove, koji su kovrčila usjavali, kovrčilac, rudao, Hor. sat. 1,3, 98.

185

Cilices—ciniflo