Topola

cinis, eris, m. pepeo, osb. o pepelu spaljenih mrtvaca, i u sing. i u * pl., c. mortui ; c. atque ossa alcjs; * dummodo absolvar cinis, kao mrtvac =po smrti, kad uvirem ; * post cinerem, poslije sprovoda; u p>-ilici , cineri medicinam dare, kad je već prekasno, Proptp. o razvalinama: popaljena grada Ud., incinere deflagrati imperii, Oic. Cal. 4,6, 12,; -p patriae c., * cineres; in cinerem vertere, pretvoriti u . ~ omne id ut flat cinis, postane pepelom. Plaut.; * in fumum et c. vertere = u prah i pepeo pretvoriti ; * Troja virum atque virtutum omnium c., grob. Cinna, ae, m. Čina, pridjev rimski, osb. u plemenu Kornelijevu ; najpoznatiji su 1) L. Cornelius Cinna, drug Marijev; odatle Cinnanus, adj. Cinin. 2) sin mu L. Corn. Cinna, jedan od übojica Jul. Cezara. 3) C. Helvius Cinna, pjesnik tat, prijatelj Kaiulov. cinnamomum i cinnamum, i, n. [xtvvßuoiuov i xtvvufiov\ (slatka) korica, cimet: kao riječ od mila, Plaut. f Cinyps, ypis, m. [Ktvvifj] Cinip, rijeka u sjevernoj Africi među obje Sirle. OdMtle * Cinyphius, adj. cinifski i = afrički uopće. Cinyras, ae, m. [ Ktvvnag ] Cinira, kralj asirski, poslije na Cipru, otac Adonisov i Mirtin, 00. Tac. Odatle -rčlus, adj. Cinirin. Cios ili Chius, ii, f [K(og\ Cij, grad u Bitiniji. Odavle supsf. Ciani, orum, m. Cijani. cippus, i, m. 1) * stećak, otesan kamen, što se meće na grob. Natpis na stećku kaže, tko ga je postavio i kako je dugačak (in agrum) i kako širok (in fronte). 2) palisad (zaošlljeno kolje po opkopima). Cipus, i, m. Cip, pobjednik, komu su po pučkoj pripovijeci rogom iz glave nikli, Ov. circii (mlađi oblik pored circum) I) adv. oko, naokolo, u okolini, ante circaqne; quod c. muri erat; qui c. sunt; osb. u Liv. cesto bez esso sa supstantivom spojen okolni, susjedni, vietores omnium okolina, sve naokolo, c. saltus, susjedno pogorje; pojačano, circa undique, undique c.; o mjestu Liv. t, 58, 2. gl, supra 3). II) praep. s aco. 1) o prostoru: a) oko, ligna contulerunt c. casam eam. Odavle u okolini, pratnji čijoj, quos circa se haberet. b) oleo, blizu, u blizini, c. Liternum. 6) u, k, po (c. loe.), legatos c. vicinas gentes misit. 2) o vremenu: oleo, pod (o. aco.) c. eandem horam, Lir.; neko, jedno, c. quingentas Romanorum ceciderunt, Liv. 4) (tekar Quivit, i Tac.) glede na, po, što se tiče, utiles circa praecepta sententiae. circamoerium, ii, n. postmoerium. Liv. 1, 44. 4. ozide. Circe, ea. f. [Kioxrj] Girica; oarobnioa, kći Helijeva i Perzina, sestra Ejetova. Odatle *

Cireeaeus [Kinxalog\, adj. Cirlcin, litus, terra ’ moenia = Tusculum, jer ga je utemeljio Telegon Oirkić (sin Cirkin); također čaroban, vilenički, otrovan. Circeji, orum. m. Circej, rt i grad u Laciju, po priči sagrađen od Girke. Odatle stipsi. Circej enses, ium. m. Gircejani. circensis, adj. [circus] jahališni, frkališni, u eirku, ludi circenses, ludicrum c.. i supst. circenses, magnis circensibus actis, Verg., koji „Gonsiinli a“ fu. Consus) tako zove, jer su ove igre u jezgr i jedne iste s potonjim, šio su se u eirku obdržavale. * -j- circino, 1. [circinus] kruzati. kolati, kroz . ~ ili po . ~ c. auras, circinas, i, m. [circus] šestar, šest t 10. circiter, [circus] adv. a) o prostoru: oko, naokolo, u blizini, blizu, Piaut. b) o vremenu: oko, od prilike c. meridiem, c. calendas. o) o broju: oko, do, neko, jedno, c. tertia pars celata est; c. passus sexcentos, circius, ii, m. oircij, sjeverozapadnjak, čest vjetar ti Cialiji. circueo, gl. circumeo. circuitio, (circumit), onis, f. [circumeo] obilaženje, ophoda, 1) u vojničkom jeziku: ophoda, patrola, 2) tp. o besjedi: oko liše nje, zalaz , str ampu tiha, c. et anfractus; circuitione quadam (neupravno) deos tollens, circuitus, us, -m. [circumeo] 1) upr. kolanje, tečaj, c. solis, oko zemlje; fluminis, okuka. Odatle: zalaz, str amp udica, longo (brevi) c,; pons magnum c. habet, na most dolazi se stranputicom. 2) oblijam, okoliš, magnitudo circuitus; in circuitu, u oko'isu, sa svih strana, o) u retorici: a) perijod, c. verborum, orationis, b) j- = circuitio 2), i opis. circulatim, adv. [circulor] po društvima, jednom Suet. Gaes. 84. circulator, oris, m. [circulor] optrka. trkač; c. auctionum, koji optrkuje dražbe tc kupljenu ■robu na malo rasprodaje: stare zar, Azinije Polijon u Cio. Fam. 10, 32, 3. circulatorius, adj. [circulator] skitn ički, potukaoki, volubilitas. Quini. circulor, depA. [circulus] i : u kolo ili društvo se sastati. circulus, (* sgnoop. circlus), i, m. [circus] 1) krug, kružnica exterior c. muri, vanjsko * obziđe; odatle kajanje, zviježđa, circuli stellarum, 2) tp. a) pjesn. i kasno), što je okruglo: prsten, obruč, kolutao, karika, b) krug, kolo, posijelo, društvo, in conviviis et c.; arripere alqm ex alqo circulo, circum, (sr. circa), adv. a) oko, n(i okolo, okoln i, susje dn i, quae c. essent; in Apuliam circumque loca, Sali. Cat. 30, 3.; lamentantes : circum amicorum conjuges, c. silvae, turbati

186

cinis—circum