Topola

axem. 2) tp., prevariti (sa novce), c. alqm argento, Plani. ircum-Testio, 4. (rijetko) obući, samo * upriliči, c. se dictis, štititi se riječima. ircmu-vincio, inctum, 4. (rijetko),povezati naokolo, murteta juncis, alqm virgiš, Plaut. ircuui-vlso. 3. naokolo gledati, jednom Plaut. Amph. 5,1, 38. : -j- circum-Tollto, 1. lijetati, oblij etati. ■ j- circum-volo, 1. oblij etati. ircum-Tolvo, volutum, f&vdljati . ~ okretati, * sol magnum circumvolvitur annum, okrećući se^wsuje. ircus, i, m. jxloxog] 1) krug, koldbar, u astronomiji. 2) trkalište sa konje i za kola; bilo ih je u Fiimu više, od kojih je najznamenitiji cirkus maksimiis, sagrađen između Palatina i Avent ina od Tarkvinija Priska; bijaše mjesta u njem za 150,000, a pošto ga raširio Trajan, za 8 do 400,000 gledalaca. Od jednoga se kraja do drugoga prostirao zid do 6 stopa visok a 20 stopa širok ~spina“ zvan, na oba kraja kojega stajahu 3 šiljka „metae“; oko ovih šiljaka morali su utrkivači na kolima 7 puta voziti', prije nego se nagrada dijelila. Osim ovoga eirka bio je najveći circus Flaminius i circus Florae; druga trkališta spominju Liv. Verg. siris, is, f. [xi Tqi,s] dri da, nekaka morska ptica, u koju se Soila, kći Nizova (Nisus), pretvo, rila, Ov. Cirrha, ae, f. [KC)i)a\ Čira, pristanište delfsko s gradom, Apolonu posvećeno. cirrus, i, m.upr. kovroioa, čuperak; odatle (Phaedr. 2, 5, 13.) rese u odijela. Cirta, a e, /. [KCqtu] Cirta, grad u Numidiji, s. Constantine. Odatle supst. -tenses, ium, m. Cirćani. cis, praep. s aoc. 1) uprostoru: s ove strane c. Taurum, Rhenum, 2) (pretkl. i kasno) u vremenu: za (o. gen.) ili sam gen., do, u, c. paucos dies; c. decimum mensem, cis-alpluus, adj. cisalpinski, {s ovu stranu Alpa ležeći) Gallia, \ provincia; Galli, cisium, ii, n. oizij, (laka kolica putna na dva točka). cis-rlienanus, adj. s ovu stranu Rajne, Germani, jednom Caes. b. G. 6,2, 3. Cisseus, ei, m. [Kmacvg] Cisej, kralj Irački; otac Hehubm, koja se zato zove * Cisseis, idis, f. Cisejevioa. cista, ae, f. [xlarr/] sanduk, kovčeg, ormar. cistella, ae,/. [dem od cista] sandučić, kovčežić. cistellatrix, Icis,/! [cistella] sandučarioa, (robinja, koja je čuvala gospođe svoje sandučić

s dragocjenostima ili draguljima), Platit. Trirt2, 1, 23). cistellula, ae, f. /dem. od cistella] kov čežič, sandučić itd., Plaut. cisterna, ae, f. čatrnja, bi slij er na. cistophorus, i, m. {xiaiogoyog, sandukonošaj cistofor, sa. nummus, azijski novac ~ od prilike 4 drahme, imajući na licu oblik Bakhove ciste (v. cista), cistula, ae, f. [dem. od cista] sandučić, kovčezi 6, itd., Plaut. -j- citatim, adv. [citatus] brzo, hitro. citatus, adj. [partio, od cito] brz, hitar, c. gradu ire ; equo c., upropanj, uzagrepoe , citatiore, citatissimo agmine. citerior, us, komp. s (rijetkim) sup. citimos (pos. citer je pretkl. i rijedak) [cis] i) ovo stran, s ove strane, Gallia c., s ove strane Alpa, provincia. 2) u prostoru: f bliži, najbliži; tp. ut ad liaec citeriora veniam et notiora nobis, sto nam je bliže, Cio.; sup. upr., vrlo blizu, najbliži, stella ultima a caelo, citima terris; u prilici, deduc orationem tuam ad haec citima. Cithaeron, onis, m. [Kid-atquiv] Citeron, gora u Beotiji, Verg. Ov. elthSra, ae, f. \y.i&aQa\ * j- ait ara od četiri žice, * oitaranje, žice. citharista, ae, m. [y.ifhiQiarrig\ citarač. citharistria, ae, f. [xi&aQlarQia] oitar a oie a, Ter. citharizo, 1. [y.iUaQlCm] oitar at i, jednom Nep. Epam. 2, 1. *t* citharoedicus, adj. [xlUuqmSog\ cit uredski. citharoedus, i ,m.\y.i4aQmčog\ oitared, (pjevao uz oitaru). citimus v. citerior. Citium, il, n. \KCrwv\ 1) Citij, starodavan i znatan grad na otoku Cipru. Odatle Citieus, adj. citijski; supst. -iei, orum, m. Citijani; i Citieus, ei, m. [Kizievs] Citijnnin, Ženo. 2) grad u Maćedoniji. 1. cito, adv. s komp. i sup. [citus] 1) brzo, hitro, discere alqd ; citius, brže nego li se re&i može, Liv. i pjesn. * solito citius, * serius aut citius, prije ili poslije, kad, tad, * citius supremo die, pred smrt. 2) tp. a) s negacijom: ne lako, quem non tam c. rhetorem dixeris quam noluixov. b) u komp. bez negacije = potius, pače, prije, citius diceres, dixerim. 2. cito, 1. [intenz. od cieo] 1) razmahati, raznjihati, tjerati, goniti ( samo pjesnički i kasno, izim partic. citatus kao adj., što gl.); duševno: p odjaviti, po dražiti, isque (animi) motus aut honi aut mali opinione citetur; jednom Cio. Tuso. 3, 11, 24. 2) (glasom) pozvati, sazvati, c. senatum, pa-

191

circumvestio — cito