Topola

coheres, edis, comm. [heres] sunasljednik, subaštinik, meus; * alcui. cohibeo, ui, itum, 2. [co-habeo] 1) skupa držati, c. brachium toga, (Hor.) crines nodo, svezati na uzao; -J- deos parietibus, držati među. 2) u sebi držati, imati, imati u sebi zatvoreno, terra c. semen; c. alqd in se. 3) držati, zadržavati, zaiistavlj ati,ve ntos carcere, Ov.; cerros arcu, pribiti = übiti; tp. a) odbijati, usprezati, odvraćati, assensionem a rebus incertis; manum, oculos, animum ab auro. b) zauzdati, stezati, ukrotiti, iracundiam, motus animi; (Ter.) se; c. bellum, zapriječiti, Liv.; (Tac.) vix c. quominus etc. co-honesto, i. (osobito ili zajedno s drugima) štovati, častiti, poštovati, exsequias, statuas, victoriam. co-horresco, rui 8. [horreo] zgroziti se, zgražati se, prepasti se. cohors, tis,/. 1) upr. ograda, tor, obor, za stoku i perad ( i cors, pisano). Odatle t. t. a) četa, rpa vojske, kohorta, 1 I 10 legije, 3 mani puta = 6 centurija, c. sociae, alariae i kadšto apsol. c. (opp. legiones) = čete savezničke; poslije i o konjaništvu, centurio cohortis sextae equestris, Plin: ep.; c. praetoria, tjelesna straža vojvodina, c. regia, kraljevska. b) pratnja, pratioci namjesnika (propraetor ili proconsul), dijelom područni ■činovnici, dijelom prij atelji, koji su s njime otišli u provinciju. 2) *f uopće: rpa, gomila, mnoštvo, pratnja. cohortatio, onis, f [cohortor] slobbđenje, hrabren je, sokolenje, c. militum facere, sokoliti. cohorticula, ae,f [dem. od cohors] kohortica, jednom Cnel. u Cio. fam. 8,6, 4. co-hortor, dep. 1. živo hrabriti, sokoliti, si oh oditi, c. milites, alqm, alqm ad alqd; s ut ili ne; sa samim konj., Caes. b o. 2, 33, I.; | s inf co-inqulno, 1. pren., okaljati, uprljati , * matres. coitio, onis, f. [coeo] 1) sastanak, jednom Ter. Phorm. 2, 2, 32. 2) u zlu sm.: pletke, zla nakana, komplot, c. tribunorum, candidatorum; coitionem facere. * -( coitus, us, m. [coeo] sastanak, puteno općenje (u ljudi) parenje (u životinja). colaphus, i. m. [r.ol.atpog] zaušnica, ćuška, (sr. alapa), Plaut. Ter. Colax, acis, m. laskavao, ulizica; ime jednoj komediji Meandrovoj, jednom Ter. Eun. pr. 30. Colchi, orum. m. \K6Xyoi\ Kolhijani; sing. Colchus, Hor. Odatle a) Colchicas, adj. [KoX/txog\ kolski Hor. b) Colchis, Idis, f. [Kolale] Kol-

Jiida, zemlja u Maloj Aziji uz Crno more, glasovita s argonautske vojne i Medeje (sada Mingrelija, Guriel i Imirette); * supst. Kolhiđanka = Medea, o) * Colclms, adj. kolski, venena o Medeji. coleus, i, m. (bolje culeus, mješina) mošnje, kesica; mudo. coliphia, orum, n. [y.ai).vipuc tu] atletska liran a, Plaut. collabasco, 3. [labo] navoditi se, teturati, kolebati se, amici, jednom Plaut. Stich. 4,1, 16. collabefacto [com-L], 1. činiti padati; omahivati, jednom Ov. fast. 1, 566. collabefio [com-L], factus sum, libati, kolebati se, razbiti se, navis; o državnicima: pasti, strmoglavljen biti, Nep. collabor [com-L], lapsus sum, 3. dep. zgruhati se, survali se, srušiti se, raspadati se, osb. o zgradama, gradovima, također * f o čeljadi osb. umirući ili u nesvjestici srušiti se, u nesvijest pasti, onesvijestiti se eollacSratus [com-L], partio. Izderan, corpus, jednom Tac. kist. 3, 74collacrimatio, onis /. [collacrimo] plač, ronjenje, prolijevanje suza, jednom Cio. de or. 2, 45, 190. collacrimo [com-L], 1. (rijetko) suze roniti uza što, oplakivati, alqd. collatatas [com i latus], adj. raširen, oratio, Cio. or. 56, 187. (drugi: dilatata), collare, is, n. (collum) ogrljdk, (za robove), Plaut. Collatia, ae, f. Kotacija, starodavni grad sabinski blizu Rima. Odatle -tinus, adj. kolaeijski; kao pridjev C. Tarkvinija, muža Lukreoijina, Collatinus, Kolaoijanin; penetralia Collatina, Kolaiinove; supst. -tini, orum, m. Kolaoijani. collatio, onis,/. [confero] 1) snošenje, c. signorum, bojnih znakova ili zastava zametanje boja; c. malitiarum (Plaut.), sveza, zdruSenje. 2) skup Ijanje novaca,prinos,prilog, stipis; ]- za careva, dar u novcima za cara. 3) poređivanje, pu rede nje koje f uopće, koje napose, kao ret. t. t. po ređenje u govoru, i kao Jiloz. t. t., collatio rationis ili samo collatio, analogija, (naličnost). collativus, adj. [confero] venter, trpanac, u koji se svakojake stvari trpaju, Plaut. colliitor, oris, m. [confero] prino snik, prilagač, symbolorum, Plaut. •f collatus, us, m. [confero] (rijetko i samo u obi.) navala, boj, in collatu, collaudatio, onis, / hvaljenje, pohvala. 201

coheres—collaudatio