Topola

com-mollor, dep. 4. (pretkl. pokrenuti, tp. upotrij ebiti k tome, dolum ad alqm aut machinam. commone-fiicio, etc. 3. podjedno podsjetiti; opominjali, sjetiti, predočivati, alqm, alqm alcjs rei; praeturam, sa ut pas. commonefieri crudelitatis, com-moneo, 2. = commonefacio, c. alqm, alqm de alqa re; (PLaut.) s quaest. indir.; (Ter.) s ut. com-monstro, 1. podjedno (commonstrasse = commostravero Plaut.) pokazati, označiti hominem alcui, Ter.; viam; aurum alcui; locos de ornatu orationis, commoratio, onis, f [commoror] boravljenje, boravak; zatezanje; osb. u retorici, ostajanje kod jednoga predmeta. Commorientes, „S u um i r u ći,“ ime propaloj jednoj komediji Plautovoj, Ter. eom-moror, 1. dep. 1) tranz, zaustavljati, te auspicium ; me mine c., cum Plaut. 2) intranz. boraviti, zastajati se, zabaviti se, Romae; ibi apud alqm; paulisper c. dum etc.; o govorniku : zabaviti se kod predmeta, in eo vitio, in eadem sententia. commotio, onis,/! [commoveo] samo tp. uzrujan je, podbuna, potres ćudi, duše; c. jucunditatis suavis in corpore, pobuda ugodna čuvstva u tijelu; c. animi, commotiones animorum i samo commotiones, conmiotiuucula, ae,/. [dem. od commotio] lecanje, bolešljivost, jednom Oic. Att. 12, 11. commotas, adj. s komp. [partio, od commoveo] 1) nesiguran, nepostojan, genus (dicendi) in agendo; (Tao.) aes alienum. 2) uzrujan, rdzdražen, animus commotior; strastven, žestok, (Tao.) Dnisus commotior animo, com-moyeo, movi, motum, 2. (perf. conj. sync. commorit mj. commoverit; plsqp. syno. commorat, commossem mj. commoverat, commovissem, commosse mj. commovisse) 1) pokrenuti, kretati, maci, micati s mjesta = odvesti, odvoditi, otjerati, odagnati, odmaći i si.; na istom mjestu micati = uzdrmati, potresti, uzbuditi, uzrujati i si., c. castra ex loco, krenuti se s vojskom na put; c. se, maći se; c. se domo, ex loco, naći se, otići; c. hostem, krenuti neprijatelja; si ima litera commovetur, s mjesta se makne, c. columnas, ukloniti: nullus nummus commoveto-, nikakvi se novci ne prometnu, * c. sacra, svete stvari i svetiti)e obnositi; * c. cervum, krenuti, dići; * o. alas, lepetati krilima; tp. alcjs rei memoriam, spomenuti što; nova quaedam; povesti govor o čem [u pregovaranju]; in quo tanta commoveri actio ( tako znatna dramatička sila pokrenuti se)

non posset; risus est commotus, zametnuti smijeh. 2) tp. a) pas. tjelesno ili duševno bolešljivo r azdr ažiti se, ra zbolj eti se, šenuti pameću, perleviter commoveri, nalos postati, leeati se; mens commota; * commotus = smeten, šenuti. b) p otresti dušom, uzrujati, uznemiriti , uzdrmati, dražiti i si., alcjm, animum (požudu) alcjs aut oculos; (Hor.) qui me commorit (== commoverit), rasrditi; osb. u pas. i najčešće u partio, commotus, c. desiderio su orum; c. spe; gaudio: alcjs atrocitate; graviter commotus, vrlo ozlojeđen; neque in toto Aetnensium testimonio commovebor, ne će me zaboljeti glava sa . ~ apsol., te commotum esse, uzrujan ; commotus sum in illa (Com.), zatravila me svojom ljepotom, e) o strastvima, čuvstvima itd. probuditi, alcui bilem; dolorem, misericordiam, odium; c. multorum studia, bellum ac tumultum, zametnuti, podići. communicatio, onis, f. [communico] saopćivanje, podjela; c. consilii, civitatis; c. sermonis mihi tecum esse solet, razgovor: u retorici figura, kojom se govornik na slušaoce obraća, te se s njima kao da svjetlije. communico (communicor kao dep. jednom Liv. 4, 24, 2), 1. [communis] saopćiti, učiniti općenitim, I) tranz. 1) učiniti dionikom koga čega, saopćiti što komu, dijeliti što s kim, alqd cum alqo, inter se multa, ratdones belli gerendi; consilia, zajednički vijećati, consilia cum alqo, savjetovati se, vijećati s kim zajedno; communicato consilio, poslije zajedničkoga vijećanja, s dat. lica u klas. jeziku samo u pas., ako ima dva gram. objekta, kojima se što zajednički pripisuje , hoc mihi cum illo communicatum est; crimina cum his civitatibus Verri communicata sunt; nasuprot na mjestima, kao što je n. pr. neque iis petentibus jus redditur, neque honos communicatur, iis omnium domus patent victusque communicatur, valja iz pređašnjega iis kod communicatui - u misli dodati cum iis. 2) imati što s kim zajednički, dijeliti što s kim, svojiti, inimicitias cum alqo; et secundas res splendidiores facit amicitia et adversas partiens communicansque leviores. 11) intranz. cum alqo de alqa re, svj et ovat i se s kim, priopćiti, porazgovoriti se; također sa ut (priopćiti što i pozvati). 1. eom-niunio, (oommoen.), 4. 1) opkop at i, utvrditi, ograditi, locum; castra vallo, castra; collem. 2) tp. utvrditi, braniti, osigurati, auctoritatem aulae; jus; causam testimoniis. 2. com-munio, onis. f. [communis] zajednica, inter quos est c. legis; c. literanun et vocum.

210

commolior—communio