Topola

* f krater, ždrijelo vulkanska, d) * zviježđe, vrč. e) Crater, zaliv kod grada Bajae. Cr&t£rns, i, m. [KgČTtnog] 1) Krater, vojvoda Aleksandra Velikoga. 2) glasovit liječnik za Cicerona; i apelativno = izvrstan liječnik u Hor. crates, is,/. često u pl. pleter, lje sa, tor, obor, napose kod vojništva; pleter za oplaćivnnje kod gradnje mostova; također šibače, fas ine; * za nosila; * zubat pleter, brana, drljača; * tp. c. spinae, zglob rtenice (kičme), * pectoris; * c. favorum, saće. Crathis, idis, m. \KQufHg\ Kratida, rijeka kod grada Thurii u južnoj Italiji među zemljama Lukanijom i Brutijem, Ov. CrStlnus, i, m. [KQarTvog] Kratin, jedan od prvih pjesnika drevne atičke komedije, suvremenik Aristofanov, Hor. Quint. Cratippus, i, m. [Kouvimiog\ Kra t ip, peripatetički Jilozof u Ateni, učitelj sinu Ciceronavu. creatio, onis, /. [creo] izabiranje, izbor, magistratuum, u klas. prozi samo Cio. legg. 3,3, 10. creator, oris, m. [creo] stvoritelj, začetnik, mundi; Romulus c. hujus urbis, osnovatelj. * creatrix, Icis, f. [creo] stvor iteljica, roditeljica, začetnica ; diva c., mati. creber, adj. s komp. i sup. 1) u prostoru: gust, čest, mnogobrojan, aedificia creberrima; c. ignes; arbores, turres c.; sententiae c., zbijene, jedre rečenice. Odatle * pun, zarastao čim, lucus c. arundinibus ; pun puncat, obilat, Thucydides c. rerum frequentia, bogat sadržajem; u Quint. c. sententiis. 2) u vremenu : čest, mnogi, opetujući se, excursiones; literae crebriores; rumores, -J- nuntii; legationes, colloquia; exploratores; * crebri ignes, o munjama, * Africus c. procellis, * creber pulsat, * errat, aures et tempora circum crebra manus; in eo creber fuisti, opetovano st mi to kazivao, * aoc. pl. crebra adv. = crebro. crebresco, brui, 3. [creber] učestali, mah otimati, * optatae aurae; saevus campus magis ac magis horror; * sermo; -j- fama; -[-seditio; -[-invidia; -[-bellum; crebrescit, širi, raznosi se glas, s inf., Tace. ann. 2, 89. crebritas, atis, f. [creber] čestoća, officiorum, literarum ; c. sententiarum, jedroća. crebro, adv. s komp. i sup. [creber] često, Plaut.; višeput, opetovano, svejednako. credibilis, adj. [credo] vjeroj atan, narratio, suspicio; alcui alqd c. facere; credibile, vix c. est s acc. o. inf.; -[-vix credibile dictu, memoratu est; * majora credibili, veće nego U bi se moglo vjerovati. credibiliter, adv. s komp. [credibilis] vj er oj atn o.

creditor, oris, m. [credo] vjerovnik. credo, didi, ditum, 3. [stariji oblik konj. praes. creduam, creduas; creduim, creduis, creduit, inf. praes, pas. credier Plaut.] 1) povjeriti, predati, izručiti komu što, vitam et fortunas alcui, arma militi, alqm alejs fidei et potestati. (Ter.) omnia consilia alcui; * latus tauro; * arcana libris; c. se victori, * se in soles novos tuto (t. j. germina); * se procellae; * c. se pugnae, smjelo ići u boj, * te comminus aeque mecum crede solo, ogledaj se na ravnu polju sa mnom; napose: novce povjeriti, uzajmiti, zaimati, dati u zajam komu (vjerujući, da će vratiti), alcui grandem pecuniam, pecunias; apsol., c. populis; pecunia, res creditae; supst creditum, i, n. zajam, rukodaće, dug. 2) uzdati se u koga, c. alcui virtuti militum; consules magis non confidere quam non credere suis militibus; (Liv.) nisi ipse oculis suis credidisset; u Cie. samo jednom Tuse. 5, 20, 59. credebat eorum nemini, sed iis quos etc. 3) vj er ovati, c. alcui alqd, komu što ili u čem, ide alqa re. Plaut.; * credor mjesto creditur milii ; vjerovati, za istinu držati, omnia; libenter homines id quod volunt c., c. alqd de alqo, i absl.; vix erat credendum, jedva se moglo vjerovati ; (Tao.) facilius de odio creditur, odviše se rado vjeruje mržnja. Napose mihi crede (rijetko crede mihi), meni vjeruj, vjeruj mi, umetnut izraz uvjeravanja. 4) uopće: misliti, scijeniti, držati, s aco. c. inf.; cum reliquum exercitum subsequi crederet; credo ego vos, judices, mirari, rado vam vjerujem, da se čudite; credo vos non pecuniam sed gloriam concupisse, vjerujem (vašemu uvjeravanju ili vašemu glasu) da itd.; pas. s aoc. c. inf., creditur Pythagorae auditorem fuisse Numam; audeamus quod credi non potest ausuros nos; (Quint.) neque enim sine causa creditum est (povjerovala se i jošte se vjeruje ) stilum non minus agere, cum delet; * Epaphus creditur esse Jovis; * credebar sanguinis auctor; * credi posset Latonia. Napose a) credo (samo u ovom obliku) često umetnuto ironički: mislim, dakako. Ako se ironična misao sama po sebi kao takva izdaje, slaže se credo, kao obično s aoe. c. inf, Rheginos credo aut Locrenses aut Neapolitanos id huic, summa ingenii praedito gloria, (largiri) noluisse; credo, quaesisse (eum), num ille defensurus esset. b) crederes, za mnijenje, koje je u koga lako moglo nastati, mogao bi čovjek pomislit i, maesti, crederes victos, in castra redeunt; signum datum crederes. credttlltas atis,/. [credulus] lakovjernost. credulus, adj. [credo] lakovjeran, stultus et c. auditor; * c. alcui, tko komu lako vjeruje,

258

Craterus—credulus