Topola

mentum, + amicam; ■{• conjuges abditis insulis. Demiratus, i, m. (J'pčftaroc] Demar at, 1) olao Tarkvinya Prislca, preselio se iz Ko rinta u Tarkvinij. 2) kralj spartanski kao prognanik živući na dvoru kralja Kserksa. demarchus, i, ni. [đrpao/os] demar h, glavar jednoga kotara (d'r[«oj) u Atici , u rimskom smislu = tribunus plebis, Plaut. de-mens, tis, ndj. s kamp. i sup. bezuman, nerazborit, bijesa n, rn ah ni i, in tranquillo tempestatem adversam optare dementis est; scelere d., od zločinstva pobijesnio; temeritas dementissima; consilium et factum d.; * manus, * strepitus, * discordia; * lud, budalast, kao vrimoq u Hom. dementer, adv. [demens] bezumno, ludo, b ij e s n o. dementia, ae. f. [demens] bezumlje, mahnitost, pomama, bjesnoda; i pl. dementiae, ludorije, budalaštine. de-mereo, rui, 2. 1) (rijetko, pretklas. i kasno) zaslužiti. 2) obično -reor, itus sum, dep. 2, steći zasluge oko koga, učiniti se zaslužni m za koga, zadužiti sebi koga (čim), pridobiti koga, steći čiju ljubav, beneficio tam potentem civitatem, Liv.; -f in Regulo demerendo; -f- apsl. de-mergo, mersi, mersum, 3. p otopiti, pognjuriti, d. naves, f d. triremem: demersum esse in aqua; -f- demergi o brodovima, p o tonat i; concidit auguris Argivi domus ob lucrum demersa exitio, utonuvši u propast ; * d. dapes in alvum; tp. pritisnuti, prignječiti, poniziti, fortuna eum demergere est adorta, Nep.: patriam demersam extuli; plebs aere alieno demersa, vrlo zadužen. de-metior, mensus, sum, dep. 4. odmjeriti, samo jošte pas. u partio, perf, ut verba verbis quasi demensa et paria respondeant; supst. deniensnm, i, n. (Com.) odmjereno žito, roba za hranu, obrok, deputat. de-meto, messui, messum, 3. p oko siti, pbžeti, fructus, frumenta; * d. florem pollice, übrati, * caput ense, odsjeći. Demetrias, adis,/. [ArigriTgucg] Demetrij a da, grad u Tesaliji, otprije zvan Pagasae, naseobina Demetrija Polijorketa. Demetrius, ii, m. [Arjuijzgios] Demetrij e, muško ime u Orkd. Najpoznatiji su: 1) D. Poliorcetes opsadnih, osvajač gradova], sin Antigona L, kralja mačedonskoga. 2) D. Phalereus, i samo Phalereus [Acdr/oev ?] Falernnin (v. Phalerum), glasoviti govornik, učenik Teofrastov; Kasander postavi ga za namjesnika u Ateni g. 313. pr. ds. 3) D. Magnes,

suvremenik Cioeronov, povjesnik i filozof. 4) cinički filozof za prvih careva rimskih. demigratio, onis,/. [demigro] raseljavanje, seoba, jednom Nep. Mili. 1, 2. de-migro, 1. iseliti se, iseljavati se, otići, de oppidis, ex insula, in alia loca; demigrandi causa, da mjesto ostavi, Caes. b. O. 5, 43,4.; f undique diligenter demigratum est, odasvuda otidose; d. hinc, seliti se odavle = umrijeti; tp. non d. de statu suo; strumae ab ore d., nestade ih. de-mlnuo, minui, minutum, 3. umanjivati, oduzimati, umaliti, oslabiti, zakinuti, *d. quinque nummos de una mina, Plaut.; numerum, vires militum; copiae deminutae; alqd d. tempore; 2) kao t. t. komad po komad prodavati, de bonis, praedia; eorum adventu potentia ejus deminuta; de tanta voluptate et gratulatione quidquam fortuna deminuerat; alqd ex regia potestate; napose d. s.e ili deminui capite, građanska prava izgubiti ili sasvim ili oestimioe [sr. caput 2) b)\. deminutio, onis,/. [deminuo] umanjivanje, zakida nj e, nes taj dnj e, luminis; vectigalium; d. fit de alqa re; d. provinciae, ukraćivanje zakonitoga vremena, službovanja u provinciji; f sui, poniženje samoga sebe; f mentis, besvjestnost; napose t. t. pravo prodavanja; d. capitis, v. caput 2) b). de-miror, dep. 1. začuditi se, d. haec vos sperasse; demiror quid, übi etc. (Com.), za čudo mi je = vrlo sam rad znati. demisse, adv. s komp. i (u Caes.) sup. [demissus] 1) * nisko, demissius volare. 2) tp. u) ponizno, čedno, smjerno, b) malddušno, sentire. demissicius, adj. [demitto] spušten, dug, o haljini, jednom Plaut. Poen. 5,5, 24. demissio, onis,/. [demitto] 1) spuštan) e, storiarum. 2) tp. d. animi, skunjenost. demissus, adj. s komp. i sup. [partio, od demitto] upr. spušten 1) a) viseći, oboren, klempav , umeri. Ter.; caput; aures, V erg. b) položit, nizak, loca; -j- ripae demissiores. 2) tp. a) spušten, blag, * demissa voce loqui, b) čedan, ponizan, priprost, i o govoru i govorniku, e) pokunjen, snužden, pbkl op Ij e n, animus ; demissus afflictusque. d) potreban, potišten, Sali. de-mitigo, 1. üblaživati, nosmet ipsi quotidie demitigamur, jednom Cio. Att. 1, 13, 3, de-mitto, misi, missum, 3. spustiti , sptištati, zbaciti, smetnuti, alqm per tegulas; matres de muris per manus demissae; se manibus d., se ad aures alcjs, (Hor.) se ob assem, sagnuti se; ci. equum in flumen, alqm in carcerem, se in Ciliciam, * demitti caelo, spustiti se, saći, * alqm ad imos manes, *

291

Demaratus—demitto